Српски језички атеље
Српски језички атеље => Граматика => Прозодија => : Orlin 12. 01. 2012. у 11.46
-
Zdravo svima! Koliko ja znam, u standardnom srpskom (bosanskom, hrvatskom) nema akcenata na poslednjem slogu - postoji malo izuzetaka (sećam se samo zamenica na -god, ima li drugih?). A u kojim dijalektima bos., hrv. i srp. jezika postoje akcenti na poslednjem slogu? Mislim da takvih ima u nekim čakavskim hrvatskim govorima, u prizrenskom govoru (pod uticajem albanskog jezika) i u Južnoj Srbiji (lokalni govori tamo dele neke osobine s bugarskim, u kojem su dozvoljeni naglasci na poslednjem slogu).
Hvala unapred!
-
Da se prvo osvrnem na izuzetak koji to nije: postoje dve klase "zamenica na -god", dosta različitog značenja, a koje se u pisanju razlikuju da li su odvojene ili spojene, a u govoru po tome koji je segment naglašen:
šta gȍd, ko gȍd, gde gȍd = bilo šta, bilo ko, bilo gde itd.
Šta god da ti kažem, ti se naljutiš.
štàgod, kògod, gdègod = nešto, neko, negde itd;
Treba li da ti štagod kupim?
Koristi se u upitnim i modalnim rečenicama. (Nećemo reći *Kupio sam ti štagod, ali je u redu npr. Kupi mi štagod.)
Obično se i iz konteksta razaznaje koje značenje je namereno, tako da nema puno opasnosti od zabune čak i pri pogrešnom naglašavanju.
Što se tiče dijalekata, rekao bih da svi staroštokavski dijalekti, bez izuzetka, omogućavaju naglašavanje na poslednjem slogu. Evo Ivićeve mape sa Vikipedije:
(https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c3/Shtokavian_subdialects1988_incl_Slovenia.png/744px-Shtokavian_subdialects1988_incl_Slovenia.png)
-
Омогућавају, али акцентовани последњи слог није чест у већини старих српских дијалеката. У косовско-ресавском је скоро сасвим у рецесији, а живље се чува у призренско-тимочком, али опет не као пре.
Орлине, имаш серије речи које и образовани људи изговарају с акцентом на последњем слогу: скоро све на -е̏нт/-а̏нт, а има их још.
-
Орлине, имаш серије речи које и образовани људи изговарају с акцентом на последњем слогу: скоро све на -е̏нт/-а̏нт, а има их још.
Изгледа да jе тако због тенденциjе наглашавати стране речи из других европских jезика на начин коjи jе наjближи акцентовању у изворном jезику: краткосилазно (наjближи еквивалент димамичком акценту) на истом слогу као у изворном jезику (обично ако jе то неки унутрашњи слог, али чини ми се да се танденциjа пренесла и на случаjе с изворним акцентом на последњем слогу). Такво акцентовање не би требало да смета осим ако си под утицаjем стандарда, коjи не дозвољава нагласке на последњем слогу.