Српски језички атеље
Српски језички атеље => Правопис => Транскрипција => : J o e 16. 04. 2013. у 19.12
-
Џерзи, Гернзи или Џерси, Гернси?
http://en.wikipedia.org/wiki/Jersey
https://en.wikipedia.org/wiki/Guernsey
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%8F%D0%B5%D1%80%D1%81%D0%B8
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%93%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B7%D0%B8
Колико сам разумео Прћића, s се у овом положају транскрибује према изговору, а овде је то /z/. Не знам, ипак, је ли Џерси из П10 Прћићев облик или стари правописни. Немам његов речник географских имена.
Претпостављам да је на Википедији добро транскрибовано, али хоћемо ли ићи директно против Правописа?
-
Ja sam za ’z’, odnosno za verzije koje stoje na Vikipediji.
-
Kod Prćića je Džerzi, a tako i u rječniku P 11 (dok je u P 10 bilo Džersi). To drugo je Gernzi, takođe po Prćićevom geografskom rječniku, mada ne razumijem: iza kojeg samoglasnika? :-/ Da nije /z/ zato što se ne naslanja direktno na /n/, već se nalazi na početku drugog sloga i time čuva zvučnost? [cesh]
-
A kad bi to izgubilo zvučnost? :-/
-
Iza samoglasnika na kraju i unutar reči, predstavljen slovom s, ovaj glas ima punu zvučnost, pa bi ga uvek trebalo prenositi kao /z/, a ne prema slovu kao /s/. Izuzetak čine položaji iza suglasnika na kraju reči, usled obezvučavanja u izvornom izgovoru te, analogno, položaji iza suglasnika unutar reči, kada se prenosi kao /s/.
-
Delimično obezvučavanje finalnih, i u nešto manjoj meri inicijalnih, opstruenata dešava se u engleskom bez obzira na to da li je prethodni glas vokal, sonant, ili zvučni opstruent; isto se ne dešava unutar reči, te ne vidim šta će mu ono "analogno".
EDIT: Kod nas jeste ukorenjeno da se na kraju reči uzima potpuno bezvučno /s/ ako je prethodni glas konsonant, pa imamo Kliz ali Dikens, no to je nedosledno i bezrazložno, ako samo posmatramo original. Ali opet, ovde se ne govori o tome nego o sredini reči, što je potpuno druga stvar.
EDIT2: Sad se setih Drage Zec, našeg fonologa koji radi u Americi, koja namerno ide protiv ovoga običaja pa transkribuje takva imena sa finalnim /z/, pišući Edvardz itd. ::)
-
ОК. Решено, хвала!
-
Nema na čemu.
Nisam stručnjak, ali mislim da je u osnovi bolje /s/ radi izvornog pisanja, a da se /z/ čuva tamo gdje se najviše osjeća. Međutim, upravo to /z/ unutar riječi se spominje kao jedna od promjena u odnosu na prvo izdanje (1992) rječnika ličnih imena. Ako navrati Bojan, možda nam citira staro pravilo. :)