Српски језички атеље
Српски језички атеље => Правопис => : Бруни 16. 05. 2013. у 16.01
-
Vikipedija je nepresušan izvor tema za nas. :hehe:
Elem, koliko ja znam, i prema onom što piše kod Klajna u RJN, od Banjaluka je Banjalučanin, a od Banja Luka je Banjolučanin, uz respektivne deklinacije imena grada, prideve banjalički, odnosno banjolučki.
Pre par dana se pojavio neko ko tvrdi da je prof. srpskog i dao se na ismevanje kategorije pod imenom Banjolučani. Sudeći po razgovoru, u P10 nema Banjolučani, samo Banjalučani.
Lik ovako objašnjava ono što tvrdi:
То "бањолучки" је присвојни придев и не односи се на становнике. Значи може бити: "бањалучки ћевап" или бањОлучки ћевап", "бањалучки студент" и слично (што је свакако глупо, али су дали такву могућност иако нико тако не говори), али за становнике изричито стоји, као што сте већ цитирали : "Бањалучанин, Бањалучанка", а ваљда је множина од тога "Бањалучани". Нигде у Правопису који сте цицитали не стоји "БањОлучанин" и "БањОлучанка".
Da li je u pravu? Ja ne vidim nikakvu logiku u tome da sad odjednom ne važi Banjolučanin, a pogotovu njegovo objašnjenje mi je totalno apsurdno, jer ako je tako, onda ne vidim zašto bi Klajn onda izmišljao oblik Banjolučanin u svom RJN davne 2002. godine.
Sad nemam pri ruci knjige, tako da ne mogu da proverim šta tačno piše u njima. U svakom slučaju, zanima me šta mislite po ovom pitanju.
-
Samo da evidentiram postojeće rasprave na tu temu:
http://forum.srpskijezickiatelje.com/index.php?topic=1024.msg13184#msg13184
http://forum.srpskijezickiatelje.com/index.php?topic=2778.msg29930#msg29930
Banjalučani nije neispravno, već to korespondira sa zapisom Banjaluka — dok su Banjolučani stanovnici Banje Luke (s razmakom). Problem je što meštani ovog grada preferiraju „miks“: ime grada s razmakom, ali ime stanovnikâ onakvo kakvo odgovara spojenoj varijanti za ime grada. Uza sve to, deklinacija u ovakvoj papazjaniji najčešće je pogrešna: *Banja Luke, *Banja Luci… — zapravo, ovakva deklinacija može se opravdati samo uz spojeno pisanje, dok bi s razdvojenim pisanjem moralo Banje Luke, Banjoj Luci…
-
Pravopis navodi oba oblika, mada jeste podložno interpretaciji:
Banja Luka (dat. Banjoj Luci) i (češće) […] (dat. Banjaluci), t. 100a, Banjalučanin, Banjalučanka (dat. -ki), t. 31b i 102; banjalučki (ređe banjolučki i sl.)
Ovo "i sl." daje slobodu da pretpostavimo i da je oblik Banjolučanin legitiman, međutim, u tački 102 spominje se samo:
Banjalučanin (prema Banja Luka i Banjaluka) […]
Da se razumemo, oblik Banjolučanin, mada tehnički legitiman, zvuči u najmanju ruku neobično, pa, poštujući princip da stanovnike nazivamo onako kako i oni sami sebe, bez obzira na morfološku nauku…
-
Ја бих само (опет и опет) нагласио да правопис нема јурисдикцију над морфолошким питањима. И ово над чим имају много им је.
Ја бих пре слушао речнике (РСАНУ, РМС и друге).
-
Бојан Башић је у праву, ево пре само пар минута сам се вратио из Бање Луке и знам да мештани искључиво за себе кажу "бањалучанин", а град се званично зове Бања Лука, не Бањалука
-
A koliko njih uopšte kaže Banja Luka, sa dva akcenta?
-
Pa i razumem ih. To Banja je nekad možda bilo pridev, ali danas je osećaj za to potpuno izgubljen, i umesto toga se doživljava kao neprozirna reč, koja traži imeničku derivaciju. Kao u, šta znam, Kosta Brava, Vera Kruz (ovaj se i u španskom koleba između spojenog i odvojenog pisanja, na isti način). Hajde, prosto, da priznamo da oblici banjolučki itd. postaju arhaični.
-
Да, раздвојити активно коришћени облик од архаичног и рећи који је који, али и не проглашавати архаични за неправилан или историјски облик за који не може чути нико ко не чита књиге из давно прошлих векова.