Српски језички атеље
Српски језички атеље => Граматика => Морфологија => : Dacko 9. 09. 2013. у 08.54
-
>>Izdvojeno:
http://www.novosti.rs/vesti/spektakl.147.html:452997-Pevaci-Vreme-je-da-se-zasuku-rukavi
Moguće da drugi članak samo citira ,,poznate ličnosti", ali nemam volje da ga čitam, a i prave mi nedoumice. Nikad nisam čula da se kaže ,,zasuku", pa me zanima da li je to ispravno.
Nije ispravno ’zasuku’, ali još kako se čuje u govoru, mada možda ne u tvom okruženju (i blago tebi što je takvo). Toliko sam puta čula ’zasucite rukave’, pre svega u školi, da sad moram da se svaki put podsetim da je pravilno ’zasučite’ i nikako mi taj oblik ne deluje prirodno (kao ni ’isuči mač’, recimo). I ’zaseok’ se omakne čak i obrazovanijim ljudima, što ni u kom slučaju ne opravdava propust lektora Novosti.
-
Nije ispravno ’zasuku’
E da sam juče umro… [emb1] Ali dobro, kad razmislim, to se menja po analogiji sa vikati—vičem—viču, plakati—plačem—plaču, a ne sa peći—pečem—peku… ima logike…
-
[iznenadjen]
-
Uh, malo mi je lakše što to nije čudno samo meni. ::) No svejedno, u Pravopisu su neumoljivi, evo šta piše u rečniku: ’zasukati, zasučem, zasuču (ne zasuku niti zasukaju); imperat. zasuči, zasučimo, zasučite (ne zasuci, zasucimo, zasucite)’. Spada u istu grupu glagola kao plakati, ali svejedno mislim da se glagoli izvedeni od sukati u govoru većine odavno drugačije ponašaju, samo što propisivači norme to odbijaju da prihvate.
-
[iznenadjen]
-
Na Vokabularu je davno bila poduža tema „ZasuČu“; naći će je ko voli Googleovu site: komandu (ne mogu da linčim a ne citira mi se).
-
Ја сам увек говорио овако:
— Треба да засучемо рукаве.
— Они треба да засуку рукаве.
-
"Да засуку"? Никад!
У случају недоумице, треба се само сетити несвршеног глагола сукати. А једно од могућих значења је и ово:
в. заврћући померати према горе,
засукивати, посувраћати (р одећи или делу
одеће). — Ишао на жал морски, сукао нога-
вице и гацао по води. Наз. Стане сукати
рукаве. Рад.
С обзиром да, по мени, никако не иде "они суку", прихватљиво је само "они сучу", па следствено томе исправан је само облик "засучу". Исто као: плакати, плачем, плачу, и заплакати, заплачем, заплачу.
-
Да засу́ку.
Да за̀су̅чу.
-
Ček, a kako vam glasi infinitiv? Meni je prirodno zasući, zasučem, zasuku, zasukao, zasuci (kao vući, vučem, vuku, vukao, vuci), mada mi je OK i zasukati, ali ostatak paradigme kao da je inf. zasući.
I da, upravo sam i ja hteo da primetim da se i akcenat razlikuje.
-
Kod mene zasuču (s kratkouzlaznim i dvije dužine) označava radnju koja se ponavlja, a zasuku (s dugouzlaznim na prvom U i dužinom) samo jedan slučaj.
Svako jutro zasuču rukave i idu da cijepaju drva. [da]
Ne bi jednom mogli da zasuku rukave i iscijepaju kubik drva! >:(
-
[iznenadjen]
Same here.
-
Na Vokabularu je davno bila poduža tema „ZasuČu“; naći će je ko voli Googleovu site: komandu (ne mogu da linčim a ne citira mi se).
Ево ја ћу. И нема једна, него две.
Није то изузетак. Ко ти је објашњавао, није до краја то учинио. Наиме, не ради се уопште о глаголу *засући, већ засукати (као заплакати — II врста), који има све облике за лица са -ч-, па и засучу. Ту имамо јотовање.
Дефинитивно, не постоји глагол *засући. Не бележе га ни Матичини речници, а не ни велики речник САНУ!
Ne bih ulazio u glagolske grupe, poluglasove i šeste palatalizacije, ali evo ti kontra-analogija:
"Ne skaci po krevetu i ne placi ako te posle istučem."
"Kravo, ućuti i ne muci."
Pa hoću da kažem, ako već tražiš analogije sa tuci i obuci, zašto ih ne tražiš sa skači, plači i muči — samo sam hteo da istaknem Miroslavovu tezu da ne možeš ništa da zaključiš po analogiji. A ove potonje sam namerno pisao sa "c" ne bih li postigao dodatan efekat apsurdnosti, ali biće da sam malo preterao…
Verovatno zato što infinitiv nije zasući nego zasukati, tako da je realnija analogija sa skakati i plakati (ili mukati (http://www.vokabular.org/forum/Smileys/default/cheesy.gif) ) nego sa obući i ispeći.
U Srpskom jezičkom priručnika str. 134, V 34 (g).
-
У говору користим и стандардни глагол засукати (имп. засучи, засучите; 3. л. мн. през. засучу) и нестандардни облик засући (имп. засуци, засуците; 3. л. мн. през. засуку). Не бих знао кад који користим, што се више трудим да замислим, све мање успевам. Можда као Стоундар, а можда и без икаквог правила, као мешање стандардног говора и говора средине, не знам.