Српски језички атеље
Српски језички атеље => Правопис => : Бруни 30. 11. 2010. у 16.21
-
Опет питање на мејлу:
Kako bi se za zenu reklo: ustasa ili ustaskinja?
А ја додајем, и четник? Четничица? :D
Партизани имају своје партизанке, али никад нисмо видели женске усташе или четнике. Како би евентуално гласио женски облик од ових именица?
-
Ja bih rekao ustàšica i čȅtnikinja.
-
Ima li neki poseban razlog (kao npr. pravilo građenja imenica i sl.) ili ti tako samo dobro zvuči (ne zezam te, ozbiljno te pitam).
-
Ne bih rekao da postoji pravilo, bar ne takvo koje bi se dalo lako formulisati, pa se oslanjamo na sluh.
Što se tiče četnika, sistemski bi bilo četnica (up. radnica, paćenica), ali taj oblik zaista zvuči neuobičajeno. Četnikinja je, s druge strane, dosta izrabljivano u hrvatskom propagandnom tisku devedesetih, pa se donekle i ovde uobičajilo.
Što se tiče ustašice, u nedostatku bolje alternative složio bih se s Bolom (i tugom :P), s tim što bih ja naglasio üstašica, ali your guess is as good as mine.
A da dam šlagvort Đorđu ;), šta ćemo sa ženama-vojnicima — vojnikinjama???
-
Vojničica? [fsmile]
-
Vojničica? [fsmile]
(http://www.en.kolobok.us/smiles/light_skin/paratrooper_girl.gif) (http://www.en.kolobok.us/smiles/light_skin/soldier_girl.gif)
-
Ima li neki poseban razlog (kao npr. pravilo građenja imenica i sl.)
Oblast nije još uvek normirana, ako na takvo pravilo misliš. Postoji, doduše, rečnik rodno senzitivnog jezika, pa njega možeš, po želji, koristiti kao normativni priručnik.
Sa jezičke strane, postoje standardni sufiksi -ka, -ica i -kinja i brojni tvorbeni modeli, pa kombinuješ.
-
Ima li neki poseban razlog (kao npr. pravilo građenja imenica i sl.)
Oblast nije još uvek normirana, ako na takvo pravilo misliš. Postoji, doduše, rečnik rodno senzitivnog jezika, pa njega možeš, po želji, koristiti kao normativni priručnik.
Zar ne postoji (inače) neko pravilo po kome se prave ženski oblici od muških? Npr. zašto baš psihološkinja i biološkinja, od m. imenica na -og, a ne nešto drugo? Dalje, od sudija, imamo sutkinja, ako se ne varam (i ako dobro pamtim onu diskusiju na V.). Upravo ta rasprava me je navela da pomislim da postoji neko pravilo o tvorbi reči tj. konkretno, imenica ženskog roda od onih u muškom…
-
Zar ne postoji (inače) neko pravilo po kome se prave ženski oblici od muških?
Nekakvo morfološko pravilo sigurno postoji, ali se morfološka pravila inače teže formulišu nego pravila u fonologiji i sintaksi, fleksibilnija su i imaju više izuzetaka, i nije mi poznato da li je neko neko takvo pravilo već negde formulisao ili ne.
Konkretno u slučaju psihologa i biologa, mislim da sufiksi -ka i -ica nisu bili pogodni (psiholog+ka > ?psiholoka, psiholog + ica > ?psiholožica), pa je sufiks -kinja praktično ostao jedina alternativa (psiholog + kinja > psihološkinja). Moj utisak je da taj sufiks i inače funkcioniše kao neutralan u svim slučajevima kada druga dva nisu pogodna, i tako mi vojnikinja zvuči sasvim korektno.
-
Ne, od sudac imamo sutkinja, a od sudija — sudinica.
Naravno da postoje neka unutarnja, sistemska gramatička pravila šta čemu korespondira (da postoje, dokazuje kompetencija izvornih govornika koji, eto na primer, sutkinju osećaju kao dobro tvoreni oblik prema sudac, ali recimo neku *sučicu < sud(a)c- + -ica sigurno razumeju kao sasvim pogrešnu), ali ona još uvek nisu dobro opisana u domaćoj lingvistici. (Pogađajte zašto. ;))
-
Konkretno u slučaju psihologa i biologa, mislim da sufiksi -ka i -ica nisu bili pogodni (psiholog+ka > ?psiholoka, psiholog + ica > ?psiholožica), pa je sufiks -kinja praktično ostao jedina alternativa (psiholog + kinja > psihološkinja).
Psihologica meni zvuči okej.
-
Psihologica meni zvuči okej.
A govoriš li i doktorica i profesorica? Pošto mi se čini da je u Vojvodini i Zapadnoj Srbiji taj nastavak -ica mnogo rašireniji nego u Beogradu. Meni psihologica, let alone psiholožica, zvuči just wrong.
A što se tiče sudinica i sutkinja, formalno jeste sutkinja prema sudac a sudinica prema sudija, ali funkcionalno sutkinja i sudija deluju kao par. To je slična situacija kao sa Španac i Španjolka.
-
Хм, у праву си за Војводину, а сад сам се замислио, јер ми докторка и професорка мало неуобичајено звуче. Мислим, користе се понекад, али угавном су докторица и професорица. За професорицу ми је и логичан наставак васпитачица → учитељица → наставница → професорица. Исто тако и нпр. директорица, шефовица итд.
А, људи, што су ми рогобатне ове родне сензитивизације страних речи које нам у мушком роду долазе неизмењене… Као да је неко решио да за професије психолога, биолога и психијатра уведе мушке називе психоложник, биологиста или психијатрик.
Што Дуја помену, четница би некако било по логици, али се та реч не користи, требало би је увести, а на прву лопту звучи без везе. У чешком, на пример, реч четник значи жандарм, полицајац, и тамо баш имају речи четник и четница за жандаре.
Мало је комично… Сви се сећамо (ваљда?) Луја Де Фина и „Жандарма из Сан Тропеа“. Видео сам чешке омоте ДВД-издања жанда́ра и свугде је уписан као „четник“.
Усташа је етимолошки устаник. Усташки покрети и усташке чете нису везани искључиво за Други светски рат (као ни четници, уосталом), већ се ради о нечему што је током претходних 200 година постојало од Шумадије до Далмације. Усташке чете и усташе, тим речима, били су борци-добровољци из Србије током српско-турских ратова у 19. веку.
Знам за само једну жену, припадницу четничких јединица, али као за инат она је називана равногорком, никако јој нису уплели оно „четник“ у звање. Постоји аугментатив и пејоратив„четникуша“, али и он се односи на нешто друго и није део ове приче.
У духу савремених београдског и загребачког стандарда, рекао бих као и Боло, истим нагласком: уста̀шица и че̏тникиња. Мада би могло и у̏сташкиња.
-
A govoriš li i doktorica i profesorica? Pošto mi se čini da je u Vojvodini i Zapadnoj Srbiji taj nastavak -ica mnogo rašireniji nego u Beogradu.
Ne, govorim doktorka i profesorka. U mom kraju je -ka najrašireniji sufiks, dok -ica i nije tako čest (recimo, i komšinka dok vi u Beogradu imate komšinice, i u ženskim oblicima prezimena uvek sa -ka, nikad nemamo Petrovićevu, Jovanovićevu i sl., uvek Petrovićka, Jovanovićka, itd.).
Ali pedagogica mi prosto zvuči okej, pored pedagoškinja/pedagoginja.
-
Ne, govorim doktorka i profesorka. U mom kraju je -ka najrašireniji sufiks, dok -ica i nije tako čest (recimo, i komšinka dok vi u Beogradu imate komšinice, i u ženskim oblicima prezimena uvek sa -ka, nikad nemamo Petrovićevu, Jovanovićevu i sl., uvek Petrovićka, Jovanovićka, itd.).
Ali pedagogica mi prosto zvuči okej, pored pedagoškinja/pedagoginja.
I u mom kraju (valjda zbog blizine Vojvodine :P) češće možete čuti sufiks -ica. Negde mislim i da ima logike u objašnjenju Belopoljanskog За професорицу ми је и логичан наставак васпитачица → учитељица → наставница → професорица. Исто тако и нпр. директорица, шефовица итд.
. U mom govoru postoji jedno neobično pravilo — žana profesor u srednjoj školi može da bude profesorica, ali je na fakultetu uvek profesorka :)!
Psihološkinja sam pre neki dan prvi put čula i užasno mi para uši!
-
Mene je uvek zanimalo, zašto šefovica kad imamo šeficu? :)
Nikako mi se ne sviđa sufiks -ica na -log, lakše mi je da progutam psihološkinju nego psihologicu, mada me nervira i jedno i drugo. Vojnikinju sam čula nekoliko puta i deluje mi OK, vojničica je skroz neozbiljno. [osmeh2]
Nego, zar nije negde rečeno da sudinica nije pravilno, ili sam ja to nešto pobrkala? ???
-
Vojničica je govorio moj brat kad je imao pet godina… :P