Српски језички атеље
Српски језички атеље => Језик је огледало душе => : Алекса 30. 04. 2014. у 13.08
-
Драги форумаши,
занима ме да ли речи „знање и искуство” имају множину?
Знања и искуства, шта је то?
Једног дана једно искуство, другог дана друго искуство = два искуства ?
Знање из математике, знање из физике = два знања ?
Или је неко имао „лоша искуства”?
Ја мислим да се свако доживљено искуство може сабрати у животно искуство. То је и даље једнина.
Исто мислим и за знање. Оно може бити само једно и налазити се у глави.
О овоме сам почео да размишљам након што ме је професор српског опоменуо.
Замолио бих све форумаше који немају намеру да напишу конструктиван одговор да лепо заобиђу тему, пошто сам прошлог пута налетео на коментар: „Fascinirala me je oduvek ta vrsta bukvalizma i skučenog shvatanja.”
-
Plašim se da ovo pitanje zaslužuje isti taj komentar.
No, evo da pokušam.
занима ме да ли речи „знање и искуство” имају множину?
Konstruktivan odgovor: da, imaju.
Evo nekoliko primera iz korpusa:
…istakao je Jovanović , bila je Italija i njeni takozvani rotacioni fondovi , pa će se koristiti i ta iskustva…
izučila i prevela već i u istoriju , generacija Fresana i njegovih vršnjaka slobodna je da koristi ta iskustva kao deo sveprisutne istorije…
…Vojina Omorca , Branislava Moravca , Milenka Simonovića , Dušana Mrđenovića i drugih , a ta znanja kasnije prenosili na nove generacije slušalaca…
On treba da ima ona znanja koja se ne stiču na nastavničkim fakultetima - ukazuje zamenik ministra.
I tako dalje. (Koristio sam očigledno "ta znanja" i "ona znanja" kako bih lakše našao množinu i izbegao genitiv jednine.)
Drugim rečima, postavljaš pogrešno pitanje. Ne zanima tebe da li ove imenice imaju plural – jer ti znaš da ga imaju, inače ne bi pitao; zapravo, pokušavaš da nađeš opravdanja za lični, subjektivni ukus ljudi poput tvog profesora koji izbegavaju ovu upotrebu iz ovih ili onih razloga.
-
Хвала на одговору.
Не користим множину ових речи јер сматрам да нема смисла.
Зато питам остале да ми објасне зашто би неко употребио множину?
Мени то више личи на помодарство: Није нам довољан позитив, све мора да буде у суперлативу и боље је користити множину. Све мора да се нагласи јер је реч изгубила тежину.
-
Мени је симпатично и логично ово Алексино размишљање, зато што сам својевремено поставио исто питање кад је у питању именица простор. Чини ми се да то новинари форсирају, у страху да не погреше. Па онда увек иде: На овим нашим просторима, на просторима око Ниша… Колико их је, тих простора̂? Колико простора̂, на комад, има више у Немачкој него у Србији?
-
Pa nije tako, i to je pokazao Father Jape sa citatima. Zašto ne bi imali množinu? Zašto nema smisla? Ako imaš s jednom osobom prvo lepo pa ružno iskustvo, pa opet lepo, ali ne tako intenzivno, pa onda opet ružno, ali ne tako intenzivno kao prvi put, logično je da kažeš da tvoja iskustva s tom osobom nisu uvek bila ista. Naravno, sva iskustva se mogu imenovati jednim imeniociem, životnim iskustvom. Iskustvo sa Perom, Žikom, Lazom, mobilim telefonima, TV, nacionalistima, ženama, muškarcima… Sve su to različita iskustva koja sva zajedno čine, naravno, životno iskustvo.
Isto je i sa znanjem. Zašto znanje ne bi moglo da ima množinu? Poseduješ izvesno znanje iz fizike, zatim znanje iz matematike, zatim znanje iz oblasti medicine… Sve su to različita znanja. Kako bi rekao, moje znanje iz matematike, fizike, hemije..? Meni baš TO zvuči nategnuto i neprirodno. I ovde, naravno, sva znanja koja poseduješ, mogu da se imenuju zajedničkim imeniocem, tvojim znanjem. Znanje jeste u glavi, ali sve zavisi koje. Ja npr. nemam ama baš nikakvo znanje iz oblasti prirodnih nauka, totalni sam duduk, ali imam dosta znanja iz oblasti npr. jezika. Više stranih nego sopstvenog. Moje znanje iz oblasti npr. engleskog i španskog je veće od znanja koje posedujem iz oblasti srpskog, drugim rečima, sebe smatram amaterom u oblasti srpskog, ali profesionalcem u oblasti podučavanja i prevoda s engleskog i španskog. Ako kažeš da ja imam ZNANJE u glavi, poprilično je neodređeno. Da, imam znanje, ali kakvo? Zamisli da kažeš tamo nekom Peri, Bruni ima znanje, a on dođe i pita me da mu izvučem koren na deset iz boga pitaj čega. Baš bi moje znanje blistalo, sve u šesnaes’… :D
Zorane, isto je i sa prostorom. Po meni.
-
Да ли је то бољка (појава) модерног доба?
Простори, знања, искуства.
Водио сам расправу и о „истини". Да ли можда и она има множину? Истине?
Шта то значи? Има ли смисла? Вероватно има, кад је антоним „лажи" - Рекао је две лажи па две истине (односи се на две истините изјаве). Тврдим да је истина једна.
За знање више не знам шта да мислим. Слудесте ме. Можда је и до сујете и хвалисања. Неко воли да каже да има више знања и више искустава, јер му једно није довољно.
Можда ствари треба на следећи начин да се посматрају: Понеке апстрактне именице су небројиве, исто као градивне именице. Ето изузетка, кад кажете да су глукоза и фруктоза два шећера, мислите на две врсте шећера. Можда ипак није изузетак јер се број односи на „врсте".
Најлакше би ми било да сам у почетку дигао руке од филозофског приступа.
Поздрав!
-
Problem je u tome što si ti zamenio teze — tebe zapravo zanima zašto ljudi koriste množinu, a pitaš da li je ispravno da se te imenice koriste u množini. Odgovor na pitanje koje si postavio: da li je ispravno, da li postoji množina tih imenica jeste — DA, ispravno je, postoji. A zašto ljudi koriste te imenice u množini i koji su njihovi lični porivi da ih koriste… E, to već izlazi iz okvira ovog foruma. ;)
-
Najpre, jezički, za znanje se može reći da ima dva značenja: 1. celina čovekovog ili ljudskog saznanja (knowledge), i u tom smislu nema množinu, 2. znanje u određenoj oblasti (competence), i u tom smislu, logično, ima množinu.
Isto i za iskustvo: 1. celina čovekovog ili ljudskog perceptivnog saznanja (nema množinu), 2. pojedinačni opaženi ili proživljeni događaj (ima množinu). Mogla bi se izdvojiti i druga značenja, verovatno i jesu izdvojena u rečnicima, ali ovo je dovoljno za pitanje o postojanju množine.
Isto i za istinu, kao što si i sam primetio: 1. istinito stanje stvari (nema množinu), 2. istinit iskaz, činjenica (ima množinu).
A ako hoćeš da budeš filozof, onda budi filozof do kraja: Šta je uopšte istina? Filozofski je moguće tvrditi da postoji više istina, onoliko istina koliko ima i ljudi, ili da istina uopšte ne postoji, zavisno od toga kako je definišemo. Ima o tome mnogo da se razmišlja pre nego bez razloga pljuneš na druge da su "pomodni" megalomani ili šta god. ;)
-
Питање у вези са темом. Да ли и штета треба да има множину?
Ако говоримо о штетама можемо ли их пребројати? Рецимо: У том крају било је 4567 штета̂ од поплаве.
-
Pa ne, meni to ne deluje dobro. Ne mogu da zamislim situaciju u kojoj bi šteta mogla da bude brojiva imenica. 4567 čega? Oštećenih kuća, oštećenih raznih objekata, automobila, ili vozila uopšte… Možemo proceniti da je šteta iznosila toliko i toliko dinara, dolara, itd. Ne znam, možda neko drugi može dati neki dobar primer gde se šteta može koristiti kao brojiva imenica…
-
Šteta sigurno ima množinu, kao i npr. prostori ili predeli:
ŠTETE NASTALE POPLAVOM
INSTRUKCIJA ZA OSIGURANIKE AUTO KASKA KOJI SU PRETRPELI ŠTETE U POPLAVAMA
U katastrofalnim poplavama koje su zadesile Srbiju mnogi naši osiguranici su pretrpeli štete.
Ni ja, međutim, ne mogu da zamislim konstrukciju u kojoj bi bila brojiva (kao ni *dva prostora, *dva predela).
-
Одавно сам, још на ОДФ-у, потезао питање непотребне множине, и тврдио да то форсирају новинари у жељи да буду што прецизнији (успут сам увек наводио плеоназам око десетак). Отуд простори, штете и остало.
Каква је разлика између ова два исказа:
— Требаће му бар три месеца да поправи штету од поплаве.
— Требаће му бар три месеца да поправи штете од поплаве.
Да ли је други исказ по чем прецизнији?
-
Hm, Dujo, postoji u novinama. A znamo koliko treba verovati novinarima kad je gramatika u pitanju. :D
Dok mi, kako rekoh ranije u ovoj temi, prostori i predeli deluju smisleno i u množini, štete mi nekako grebe uho. S jedne strane, vidim potrebu za množinom predela i prostora, ne vidim to i za štetu. Te citate koje si dao, Dujo, ja vidim kao "bad/broken Serbian" što bi rekli Englezi. Ja bih tu stavila samo jedninu. Ne bi mi palo na pamet da stavim množinu, jer šteta može biti samo jedna, ona je zbir svih stradanja, rušenja, itd. svega što može da se računa kao šteta.
-
BTW, zar nebrojive imenice mogu da imaju množinu? Ja sam mislila da, ako ima množinu, znači da je brojiva. Ako ne može da se broji, znači nema množinu i nije brojiva.
(Moguće da sam ja to previše uprostila zbog poređenja s engleskim. Tamo nema ovakvih nedoumica. Ako i postoji nebrojiva imenica s množinom, ona ima tačno određeno značenje koje se ne može primeniti na različite situacije.)
-
Ја пак мислим да и штета може бити бројива: Направио си ми две штете (двоструку штету) — разбио си ми прозор и уништио цвеће. Ту је у питању дистинкција попут оних које је Вук наводио за знање, искуство, истину. И није толико битно да ли се појам може делити (ја могу Србију да поделим на источну и западну, па да не кажем територија Србије него територије Србије) или пронаћи у конкретном пројавном облику, с чиме долази множина, него да ли ја као говорник хоћу да истакнем одређени аспект појма (целовитост или оделитост).
У том смислу ми је логично да буде санација штете од поплава/поплаве. Али ако у тексту говорим о штети у пољопривреди, у објектима, у путевима, природно је да ћу рећи све те штете (или укупна штета).
-
Али ако у тексту говорим о штети у пољопривреди, у објектима, у путевима, природно је да ћу рећи све те штете (или укупна штета).
E, ovo je primer. Da, sad i meni zvuči prihvatljivije. (Mada bih ja verovatno pre rekla sva ta šteta, ukupna šteta).
-
Из једног чланка са сајта РТС-а:
Почела је да ради градска општина, а главни посао је евидентирање штете коју су грађани претрпели у поплавама.
-
Ali, tu je u jednini. .. U množini bi bilo šteta sa dugosilaznim e
Enviado desde mi GT-I8190 mediante Tapatalk