Српски језички атеље
Српски језички атеље => Граматика => Морфологија => : Миланче 16. 05. 2014. у 16.11
-
Питање у једној групи на Фејсу, како гласи вокатив за Петра Пана?
Можда је једноставно, али сам се запуцао. Је ли Петре Пане, Петре Пану или нешто треће? Не знам откуд ми то Пану, па рекох да питам.
-
Stavila bih Petre Pane, kao ’dane, jelene, sine’ ali i mene kopka otkud ti ’Panu’, to jest zašto ljudi u nekim sličnim primerima tako grade vokativ, recimo u knjizi ’Vukodav’ svuda je bilo ’Venu’ od Ven. Je li to greška ili ima razloga da se tu javi -u? Ako je disimilacija, otkud ona u vokativu i što je nema u primeru ’jelene’? Ako nije, šta bi moglo biti?
-
Kao Miloše, Uroše, Davide, itd. Dakle, Petre Pane. Ne znam je li ispravno, ali meni je jedino logično.
-
Напротив, Уроше, Милоше је секундарно. Првобитно је Урошу, Милошу.
Вокатив им. м. р. на сугласник има -е ако се основа не завршава на предњонепчани сугласник (уз извесна одступања, типа кретену, дебилу и наведених на -ш). Причали смо негде о спорним именицама на -з.
-
Znam da je ispravno na -u, ali znam i da smo rekli da je ipak uobičajenije na -e, i da to na -u ima pejorativnu konotaciju (zbog "kretenu, debilu" itd.). Stoga rekoh da mi je logičnije na -e.
-
Није увек пејоративно. Немамо *кројаче, *краље, *змаје.
-
Imas pravo, ali meni nekako kod svih imena zvuci pejorativno.