Српски језички атеље
Српски језички атеље => Правопис => Транскрипција => : abzec001 3. 01. 2015. у 13.21
-
У једном америчком филму главни лик се зове Жан Дубоа (тако га бар оастали ликови у филму, Американци, изговарају). Он је иначе Кејџун (Cajun), потомак француских досељеника. Главни лик и његов филмски стриц своје презиме изговарају Дибоа, према француском оригиналу.
Постоје (али не у Француској) две варијанте писања овог презимена које се исто изговарају: Du Bois и Duboa, с тим што Американци прву варијанту изговарају Ду Бојз (Дубојз).
Питање је како у српском транскрибовати (и изговарати) имена у оваквим случајевима - према изговору у земљи порекла, према изговору у земљи у којој дотични живи или нешто треће?
-
Imenima ne treba brojati krvna zrnca, niti ići proizvoljan broj generacija u prošlost i konsultovati maternje jezike predaka. Relevantan je izgovor datog prezimena na maternjem jeziku nosioca tog prezimena.
Što se konkretnih primera tiče, LPD daje Dubois, French or Dutch family name /du ˈbwɑː/ (French [dy bwa]), i Dubois/Du Bois, American family name /du ˈbɔɪs/ (i kao sporedne varijante də-, -ˈbɔɪz).
Dakle ovo prvo je kako bi govornici engleskog adaptirali ime nekog Francuza ili Holanđanina, a ovo drugo je izgovor američkog prezimena. Shodno potonjem, kod Prćića imamo Dubois, Du Bois — Dubojs, Du Bojs - NE
Diboa ; NE Di Воа.
Da rezimiramo, ako Amerikanac izgovori svoje prezime /du ˈbɔɪs/, jedina opravdana transkripcija na srpskom jeste Dubojs (odnosno Du Bojs).
-
ako Amerikanac izgovori svoje prezime /du ˈbɔɪs/, jedina opravdana transkripcija na srpskom jeste Dubojs (odnosno Du Bojs).
Мислим да то овде није случај:
Главни лик и његов филмски стриц своје презиме изговарају Дибоа, према француском оригиналу.
Мислиш ли, Џејпе, да је икада оправдана транскрипција на основу /du ˈbwɑː/? Ја мислим да није.
-
Главни лик и његов филмски стриц своје презиме изговарају Дибоа, према француском оригиналу.
Hm, da, moja greška nisam čitao pažljivo prvobitni post.
U tom slučaju bih opet najverovatnije gledao sled fonema na engleskom (ne znam koji je tačno ovde u pitanju na osnovu abzecovog Дибоа).
Džo, ti pretpostavljam da pitaš ako slučajno postoji Amerikanac čije prezime svi Amerikanci uključujući i njega izgovaraju /du ˈbwɑː/, bi li bilo opravdano ikako Dubva? Ili bismo se vodili ipak time da u svim sličnim francuskim pozajmljenicama (reservoir : rezervoar, memoir : memoar, repetoir : repertoar, Poaro : Poaro) mi imamo /o/ namesto /w/ u francuskom i engleskom. Siva zona, što bi rekli.
-
…svi Amerikanci uključujući i njega izgovaraju /du ˈbwɑː/, bi li bilo opravdano ikako Dubva?
По мени, ако ћемо по француском, у обзир долази само Ди Боа или спојено Дибоа, можда и Ди Буа (Дибуа) јер оно О вуче ка У. А ако се руководимо америчким изговором - Ду Боа (Дубоа)
У вези оне друге варијанте изговора имена DuBois, Дубојз, навео бих следећи пример:
William Edward Burghardt Du Bois (23. februar 1868 – 27. august 1963) bio je američki književnik, sociolog, istoričar, novinar, urednik, aktivistа i političar poznat kao jedan od najuticajnijih članova pokreta za građanska prava američkih crnacа.
И сам је био Афроамериканац.
Видим да има различитих мишљења о транскрипцији и изгиовору у српском језику, па се питам да ли постоји неки "пропис" који одређује чиме ћемо се руководити у оваквим случајевима?
-
Постоји, Правопис и Прћић.
U tom slučaju bih opet najverovatnije gledao sled fonema na engleskom (ne znam koji je tačno ovde u pitanju na osnovu abzecovog Дибоа).
Džo, ti pretpostavljam da pitaš ako slučajno postoji Amerikanac čije prezime svi Amerikanci uključujući i njega izgovaraju /du ˈbwɑː/, bi li bilo opravdano ikako Dubva? Ili bismo se vodili ipak time da u svim sličnim francuskim pozajmljenicama (reservoir : rezervoar, memoir : memoar, repetoir : repertoar, Poaro : Poaro) mi imamo /o/ namesto /w/ u francuskom i engleskom. Siva zona, što bi rekli.
Отприлике сам на то мислио, али заправо много више на Дибоа/Дубоа. С обзиром на Прћићево /ei/ → <е> у француским речима и ово /wa/ → <оа>, има ли смисла остајати при <у>?
-
Ja bogami naginjem ka ostajanju, kao kod Duvall.
Citirali smo ga i drugde, ali evo opet:
ADAPTACIJA IMENA IZ DRUGIH JEZIKA U ENGLESKOM.
Imigracija stanovništva iz brojnih evropskih, azijskih i afričkih zemalja u anglofone krajeve sveta, u ranijoj prošlosti u Veliku Britaniju, a u novijoj u Sjedinjene Države, Kanadu i Australiju, vremenom je dovela do nastanka jedne interesantne pojave: uz uobičajena engleska imena počela su se javljati prezimena iz zavičajnih jezika tih doseljenika, kao što su (Leonard) Bernstein, (Robert) Duvall, (Lee) lacocca, i sl. Takva prezimena dobila su engleski izgovor i postala punopravni članovi engleskog jezika, te bi ih kao takve trebalo adaptirati. Nema stoga opravdanja da se pomenuta prezimena kod nas adaptiraju prema prvobitnom nemačkom, francuskom i italijanskom izgovoru, izvedenom francuskom i italijanskom imenu, već o engleskim imenima stranog porekla, u ovom slučaju nemačkog, francuskog i italijanskog. Štaviše, izvorni izgovomi oblik velike većine ovakvih imena obično i nije poznat, pa izgovorni oblik u engleskom jeziku ostaje kao jedino prihvatljivo i neizbežno polazište.
Kako bi ti, Džo, u srpskom izgovorio, sve s akcentom, prezime engleskog pisca /miˈeɪvɪl/ (Miéville)?
-
Ма ја то не спорим, али ми онда објасни како цитирани текст није у колизији са овим:
/ei/ → <е>, /wa/ → <оа>
-
Pa jeste u koliziji.
Moglo bi se nagađati da se misli da imena u kojima do toga dolazi nisu postala „punopravni članovi engleskog jezika“… ali to prosto nije tačno za mnoge od njih.
-
Ма ја то не спорим, али ми онда објасни како цитирани текст није у колизији са овим:
Ali zašto bi ovo morala biti kolizija? Izgovorno /ei/ predstavljeno slovom E transkribuje se kao e, što se vrlo konzistentno primenjuje u rečničkim odrednicama.
-
Ovaj glas uvek bi trebalo prenositi spojem /ej/, izuzev ako je reč o nekom stranom glasu adaptiranom u engleskom i predstavljenom slovom e, kada bi ga, prema slovu, trebalo prenositi kao /E/.
Takva prezimena dobila su engleski izgovor i postala punopravni članovi engleskog jezika, te bi ih kao takve trebalo adaptirati. Nema stoga opravdanja da se pomenuta prezimena kod nas adaptiraju prema prvobitnom nemačkom, francuskom i italijanskom izgovoru
Dva citirana odeljka jesu u koliziji, jer potonji podrazumeva ignorisanje porekla prezimena, a prvi se oslanja na „stranost“.