Српски језички атеље
Српски језички атеље => Језик је огледало душе => : Зоран Ђорђевић 29. 12. 2010. у 12.16
-
Из овог чланка — http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/451/Stil/818574/Mini+ku%C4%8De+umesto+ta%C5%A1ne.html
издвојио сам поднаслов:
Kućni ljubimci su tokom poslednjih nekoliko godina dobili i novu funkciju. Dok su nekada bili idealno rešenje protiv usamljenosti, bogate dame, poput holivudskih starleta, danas ih uvrštavaju u svoj svakodnevni asesoar.
За кога новинари пишу овако? Морају ли сви да знају шта је асесоар?
-
Uh, to je neki neologizam za ono accessories. Lično sam uvek imala problema s tom rečju, jer nikako nisam mogla da nađem odgovarajući izraz na srpskom…
-
Pa nije baš neologizam, to je samo preuzeta francuska reč i u modnim krugovima koristi se odavno. Ne mogu da verujem da je K-Š ne beleži. [iznenadjen]
-
Ček, hoćeš da kažeš da je ta reč u srpskom jeziku odavno, da je nije neko sklepao na osnovu engleske reči u poslednjih, npr. 20 godina?
Ja je nikad ranije nisam čula i deluje mi kao ono ’plezir’, ko Fema da govori…. [osmeh2]
-
Nije engleska, nego francuska reč accessoire. Pa ne znam koliko je odavno, ja sam je prvi put čula pre dosta godina, e sad da li je pre manje ili više od 20 godina to stvarno ne mogu da se setim. :D
Ali takve reči spadaju u stručni žargon, što bi se reklo, i redovno ih koriste u emisijama o modi i stilu, koje ja srećom ne gledam u poslednjih sigurno 10 godina pa otuda znam da je od ranije. [angel]
-
Ma znam da je francuska, tako i zvuči, ali sam mislila da su je skovali skoro, a na osnovu engleske reči, a ne francuske, kao i mnoge druge reči koje nam sad dolaze iz engleskog (engl. je sad lingua franca, za razliku od pre sedamdesetak godina, kad je to bio francuski)…
-
Pa da, engleski je sad komi fo :P ali ovo je mislim došlo u vreme dok je francuski još bio jezik mode par ekselans. :) Zvuči mi kao da je reč stigla u paketu sa neseserom, nekako mi idu ruku pod ruku. [osmeh2]
-
Кад год да нам је стигла, сад се вампири и вришти са билборда и ових фенси часописа за фенси (будуће) цице. Има по граду неколико продавница са перлицама и огледалцима, и уопште којекаквом бижутеријом, које се - на сву срећу, чини ми се изворно - тако и зову, аксесориз.
-
Ah, ali Accessorize je prosto strana marka, firma ili šta već, to nema veze s našom upotrebom francuske reči iako isto znače. :)
-
Ma jasno, nego na drugim mestima koje pomenuh piše taj nesretni aksesoar (prodavnica mi je bila samo primer - da nije toga, ne bih bila načisto šta se u savremeno doba podrazumeva pod navedenim pojmom).
-
Немам ја ништа против жаргона када се користи у ускостручном кругу људи. Једим се на новинаре.
Свака струка — наука, занат, спорт, уметност… има (и треба да има) своју специфичну терминологију. Многе речи и изрази значе нешто само у једној области, у другима значе нешто друго, или не значе ништа. Зато, када се новинар обраћа већем броју људи различитог образовања које је, неретко, врло скромно, мора да прилагоди своје излагање свима. Па и оним неписменим. Сви морају да знају шта је хтео да каже и о чему пише или прича.
Лекари, на пример, када се током визите домунђавају поред неког пацијента, користе своју терминологију, али када их дотични невољник упита шта му је, морају да му кажу језиком који ће он разумети.
-
Pa to ni lekari ne rade, a tek novinari… [ne]
Mene u zadnje vreme najviše nervira famozni MVP koji se koristi sve više i za druge sportove osim košarke, a nikome ne pada na pamet da ga prevede. >:( Kakvog smisla ima da u našem tekstu stoji strana skraćenica kad i imena stranih organizacija prevodimo, a kamoli tek ovo? [sad2]
-
Šta je to MVP?
-
Најкориснији играч, Most Valuable Player.
-
Најкориснији играч, Most Valuable Player.
[pljas2]
I to koriste u svakodnevnom govoru van sporta? Misiiiim… Stvarno nemam drugi komentar osim [pljas2] a može i [bonk] ili [krstise]
-
Pa ne baš mnogo van sporta, mada jesam videla par puta, ali usred teksta stave MVP pa ti lupaj glavu šta to znači.
Razume se, novinarskom jeziku se može štošta još zameriti pored korišćenja pomodnih reči, tu su i pomodni izrazi i metofore koji ne moraju biti stranog porekla, ali se koriste neprestano bez ikakve mere. Već sam na Vokabularu pominjala koliko me nervira što kad god se naši sportisti plasiraju na neko međunarodno takmičenje oni overavaju nekakvu figurativnu vizu za njega. Ovih dana nisam pročitala nijedan članak o novogodišnjim rasprodajama a da u njemu trgovci zadovoljno ne trljaju ruke. Ajde jednom, ajde dvaput, ali posle petog puta već počnem da zamišljam blagajnicu za kasom pred kojom je red od stotinak ljudi, a pored nje stoji gazda i trlja ruke jer od tolike gužve nema šta pametnije da radi… [palci]
-
Pa ne baš mnogo van sporta, mada jesam videla par puta, ali usred teksta stave MVP pa ti lupaj glavu šta to znači.
Као да је зазорно или глупо рећи "најкориснији играч". Нормалан исказ, сваком разумљив.
Новинари много воле да се… (Како беше пристојан израз за то?) [osmeh]
-
Dobro, razumem ja da su oni uvek u škripcu s vremenom i da treba članak da stigne za jutarnje izdanje, ili još i pre za sajtove (mada to ne znači da su nedeljne novine cveće, naprotiv), ali zar je toliko teško da se piše malo raznovrsnijim jezikom? [tuzan]
Doduše valjda je to samo odraz siromašenja svakodnevne komunikacije, ali opet i na to mediji i te kako utiču… kao začarani krug. [ne]
-
То за те излизане фразе у спорту ме је подсетило на овај скеч. :)
http://www.youtube.com/watch?v=ukHSY42_rok
-
Doduše valjda je to samo odraz siromašenja svakodnevne komunikacije, ali opet i na to mediji i te kako utiču… kao začarani krug. [ne]
А народ то прихвати као еталон и тера даље, често не знајући право значење неких израза па их на крају искарабуџи.
-
Doduše valjda je to samo odraz siromašenja svakodnevne komunikacije, ali opet i na to mediji i te kako utiču… kao začarani krug. [ne]
А народ то прихвати као еталон и тера даље, често не знајући право значење неких израза па их на крају искарабуџи.
Па мисле да су паметнији ако користе изразе за које нису сигурни шта значе… То ме подсети на ону стару, дигла жаба ногу да јој ударе потковицу… А богами и на ону басну кад је жаба хтела да буде велика ко бик, па се надувавала све док на крају није пукла…. [lol]
-
Ово је извод из једног чланка од пре две године о превођењу на телевизији:
У титлу једног филма могла се прочитати и реченица: „Он је елиџибилан да то уради”. Преводилац је тако превео енглески израз „to be eligible”, који значи имати право, бити позван (у смислу одговарајући, пожељан) да се нешто уради. Овај накарадни превод приметила је Зора Чавић-Илић, преводилац из златног доба Телевизије Београд, а данас пензионерка. Није то усамљен пример. Има их безброј и примећује их сваки гледалац који зна стране језике. Стручњаци за језик, попут Ивана Клајна, повремено на њих упозоравају, али ситуација се не мења.
– Титловани преводи су готово увек савршен пример онога што др Твртко Прћић у књизи „Енглески у српском” назива „површинско превођење” или „надрипревођење” – каже Клајн. Преводиоци не познају ни свој матерњи језик, ни онај са кога преводе, најчешће енглески. Својевремено ми је Живорад Ковачевић, аутор два врло добра речника енглеских идиома, послао цео списак њихових грешака, који сам ја објавио у НИН-у.
Иван Клајн је те грешке објавио у књизи „Странпутице смисла” (2002) и у зборнику „Српски језик у нормативном огледалу” (2006), а овом приликом је навео неколико најчешћих примера новијих „буквализама”.
– Кад се један лик у америчком филму издере на другог „What’ s your problem”, готово увек ћемо у титлу прочитати „Шта је твој проблем”, уместо реченица које би се у српском нормално употребиле у таквим ситуацијама: „Шта ти је?”, „Који ти је враг?” и слично – објашњава Клајн. – Слични примери су буквални преводи енглеског „point”: „Шта је твоја поента?” (уместо „Шта хоћеш да кажеш?”) или „У чему је поента” (уместо „Чему то?”), а наравно и иронично „Tell me about it”, буквално преведено „Причај ми о томе”, док заправо значи „Мени кажеш?” или „Као да ја то не знам”. Ту су и многобројни „лажни пријатељи”, изрази пренети по енглеском облику уместо по стварном значењу: „Силиконска долина” уместо „Силицијумска долина”, затим „дефинитивно” уместо „свакако”, „несумњиво” или „засигурно”, „менаџер хотела” уместо „директор хотела”. Најсмешније је, додаје Клајн, када преводиоци енглеско „doctor” увек, без разлике, преводе као „доктор”, и кад се односи на жене.
– Пред нама је згодна плавуша у белом мантилу, њен колега доводи пацијента до ње и каже му (према титлу): „Да вас упознам са доктором Џонсоном” и после јој се сви обраћају са „докторе Џонсон”, а преводиоцу ни на памет не пада да постоји реч докторка – илуструје наш саговорник. Иван Клајн указује и на граматичке грешке, тврдећи да сви без изузетка пишу састављено „безвезе”, због чега их је он прозвао „безвезе преводиоци”, као и да у све речи с префиксом убацују цртицу, па пишу „против-отров”, „полу-мрачан” и слично
– Једна преводитељка мајицу увек зове „мајца”, без „и”: у први мах сам помислио да је случајна омашка, али после сам се уверио да она редовно пише и „двојца”, „тројца”, „обојца” – каже Клајн и додаје да бисмо свећом могли да тражимо преводиоца који је икад чуо да језикословни приручници не одобравају облике као „у вези чега”, „идем да одморим”, „можда га сретнеш” и сличне.
-
Ја сад црвеним као боја тог текста, али шта није у реду са изразима „идем да одморим“ и „можда га сретнеш“? :-/
А оно „Причај ми о томе“ баш чујем у свакодневном говору, непрестано, уопште то не везујем нити за енглески, нити за преводе. Да ли је могуће да се укоренило толико брзо? [budala]
-
Али, Зоране, па млади свет данас тако прича, не само да преводи. Колико сам само пута прочитала на њикипедији: "Ја немам никакав проблем да ти то и то кажем, урадим итд." Један је тамо запео из петних жила да укине све могуће женске облике, каже, правопис их не признаје. Дакле, за њега, докторка не постоји. Па јесте ли чули онај нови израз, ’риспект’? Кажу, поштовање је нешто друго, није исто што и ’риспект’. А тотално изостављање упитне речце "да ли"? Масовно говоре и пишу: Си видео, сам ти рекао, си чуо? и сл. Ја вала, сваки пут кад дођем, па чујем дечурлију како прича, почињем да се питам којим ја то језиком причам, кад их ништа не разумем, а и кад разумем, све ми звучи страшно ружно и неправилно… Плус, кад им кажеш да то није добро да тако причају, јер је погрешно, јер је калк са енглеског, они ти кажу: Што, шта фали? Па тако сви причају. Мени то сасвим нормално звучи… Па шта друго да урадиш осим [kuku]
-
Ја сад црвеним као боја тог текста, али шта није у реду са изразима „идем да одморим“ и „можда га сретнеш“? :-/
А оно „Причај ми о томе“ баш чујем у свакодневном говору, непрестано, уопште то не везујем нити за енглески, нити за преводе. Да ли је могуће да се укоренило толико брзо? [budala]
Idem da odmorim - Koga ideš da odmoriš? Idem da se odmorim.
Možda ga sretnem - Možda ću da ga sretnem. Možda ću ga sresti.
A sad neka neko stručan kaže da li sam u pravu, i zašto jesam ili nisam! [mig]
Pričaj mi o tome - slažem se sa tobom. Ni na kraj pameti mi nije bilo da je to strana konstrukcija! [iznenadjen]
-
Иначе, јесам ли једини коме је реч асесоар заправо лепа? [fsmile]
-
Иначе, јесам ли једини коме је реч асесоар заправо лепа? [fsmile]
Пас није лоша. Као пењоар и будоар… [yes]
-
Иначе, јесам ли једини коме је реч асесоар заправо лепа? [fsmile]
Ako mene pitaš, jesi! [osmeh2]
-
A sad neka neko stručan kaže da li sam u pravu, i zašto jesam ili nisam! [mig]
Ne znam da li sam stručan, ali evo da probam…
Idem da odmorim - Koga ideš da odmoriš? Idem da se odmorim.
O ovome smo pričali na ODF (Edit: ovde (http://www.vokabular.org/forum/index.php?topic=3531.5)). U pitanju je tendencija u govornom jeziku da neki povratni glagoli postaju neprelazni, pošto se povratna zamenica se doživljava redundantnom. Ta pojava nije skorašnja (mislim da je Đorđe spominjao neke primere još iz 19. veka gde se koriste povratni glagoli koji su danas isključivo neprelazni, ali ih se ne sećam). E sad, nekim od tih novih upotreba neprelaznih oblika je priznato "pravo građanstva", a nekima ne, i to zavisi od rečnika do rečnika. Npr. HJP beleži "idem da prošetam" kao "razgovorni" oblik, dok "idem da odmorim" uopšte ne.
Možda ga sretnem - Možda ću da ga sretnem. Možda ću ga sresti.
Slična stvar kao gore. Slažem se da je "možda ga sretnem" tehnički nepravilno. Međutim, može se raspravljati da li je ovde u pitanju skraćivanje izraza svojstveno razgovornom stilu, ili je pak izraz potpuno negramatičan. Bilo kako bilo, u pitanju je princip jezičke ekonomičnosti — retko ko će u razgovoru reći "možda ću da ga sretnem", i reči koje se percipiraju kao redundantne se prosto izbacuju.
U oba slučaja, rekao bih da je proterivanje ovakvih izraza iz filmskih titlova isterivanje maka na konac. [bljak] Kao gledalac, očekujem da prevodi titlova budu prirodni, tj. da likovi zaista izgovaraju takve rečenice u stvarnom životu, a ne neke knjiški očišćene verzije. Našim prevodima se zaista ima mnogo šta prigovoriti, ali ovo zaista nije jedna od tih stvari. Kao ni "pričaj mi o tome". [pljas2]
-
mislim da je Đorđe spominjao neke primere još iz 19. veka gde se koriste povratni glagoli koji su danas isključivo neprelazni, ali ih se ne sećam
Znam za Vuka (parafraziram): „Tamo sam se razgovarao s nekom dvojicom iz Dibre, koji su mi svjedočili kako je jezik kojim oni u Dibri govore — srpski; mada je to više bila neka mješavina, čini mi se, između srpskoga i bugarskoga, premda možda više nalik srpskome nego čistome bugarskom.“
retko ko će u razgovoru reći "možda ću da ga sretnem"
Ne bi ni to bilo „pravilno“ (mada jeste razgovorno). Pravilno je: možda ću ga sresti.
Klajn, ako se dobro sećam, piše kako je konstrukcija „možda + prezent“ kajkavizam, jer se u kajkavskome tako upotrebljava. Ja, međutim, mislim da je balkanizam, i da je dobijeno na način koji ti opisuješ (preko stadija balkanskog futura s konstrukcijom „da + prezent“, pa dalje k većoj ekonomičnosti). To objašnjenje je bolje jer pravilno, jednolinijski, izvodi novije „možda sretnem“ od starijega „možda ću sresti“ preko generalne gramatičke, strukturne promene, dok Klajnovo objašnjenje pretpostavlja nepravilan razvoj koji bi trebalo da važi samo za reč „možda“, dakle fali mu principa sistematičnosti i principa jednostavnosti.
-
Klajn, ako se dobro sećam, piše kako je konstrukcija „možda + prezent“ kajkavizam, jer se u kajkavskome tako upotrebljava. Ja, međutim, mislim da je balkanizam, i da je dobijeno na način koji ti opisuješ (preko stadija balkanskog futura s konstrukcijom „da + prezent“, pa dalje k većoj ekonomičnosti). To objašnjenje je bolje jer pravilno, jednolinijski, izvodi novije „možda sretnem“ od starijega „možda ću sresti“ preko generalne gramatičke, strukturne promene, dok Klajnovo objašnjenje pretpostavlja nepravilan razvoj koji bi trebalo da važi samo za reč „možda“, dakle fali mu principa sistematičnosti i principa jednostavnosti.
Iako mi se to objašnjenje više sviđa, fakat je da konstrukcija zaista važi samo za reč "možda" [cesh]. Kažemo "možda dođem" i "možda ga sretnem", ali ne kažemo "*sigurno dođem", "*verovatno dođem", "*neizvesno dođem"…
-
Iako mi se to objašnjenje više sviđa, fakat je da konstrukcija zaista važi samo za reč "možda" [cesh]. Kažemo "možda dođem" i "možda ga sretnem", ali ne kažemo "*sigurno dođem", "*verovatno dođem", "*neizvesno dođem"…
Da, ali to zato što je „možda“ gramatikalizirano kao marker za subjunktiv (što je, opet, vrlo balkanska jezička odlika). A najprirodnija podloga za tu gramatikalizaciju jeste upravo — balkanski futur. :)
Svakako je smislenije pretpostaviti gramatičku, sistemsku promenu, koja se odvija u samome štokavskom, a drugi idiomi su joj pri tome samo uzor, nego „čuli smo kajkavce, pa nam se od svega što oni govore svidelo baš možda dođem i samo to smo — sa svim gramatičkim značenjima i osobenostima koje ta konstrukcija ima (!) — tako na gotovo ucelo preuzeli iz kajkavskog i klonirali u štokavski“.
-
И мени се више допада ово објашњење, само што и даље не знамо зашто само можда тражи конјунктив.
-
Jer je gramatikalizirano. Za primer iz balkanskog jezika, eto albansko mund ’može’, koje je u takvoj, istovetnoj konstrukciji uvek nepromenljivi modalni glagol s dopunom u konjunktivu. Tako se ponaša i albansko duhet ’treba’.
A kod nas — pa isto to dvoje! Možda, i trebati kao nepromenljivi modalni glagol, gramatikalizirali su se upravo u takvim konstrukcijama. U široj slici, sve su to balkanizmi par excellence.
-
Семантички је аналогија добра и јасна, али је ипак једно речца, а друго глагол. Ако је до балканског утицаја, зашто немамо симетрију, што није моћи постало безлично или сл.?
И опет промиче поента — зашто је са̏мо можда тако граматикализовано? Зашто, рецимо, ваљда, које је у сваком смислу доста слично речци можда, не гради такве конструкције?
-
Pretpostavljam da je u međukoraku reanalizirano kao glagol ("može da dođem"), jer to objašnjava i naoko gubljenje veznika da, ali je onda bilo gramatikalizirano kao marker za subjunktiv. Valjda nije imalo na šta da se ugleda; u balkanskim jezicima nema takve konstrukcije sa valjda. To je, sad, kao da se pitamo zašto samo klitičko hteti gradi futur? Pa eto, baš taj glagol se gramatikalizirao u toj konstrukciji. Isto, zašto samo možda gradi subjunktiv? Pa eto, baš mož(e) + da se gramatikaliziralo u toj konstrukciji.
-
Зар се то не подводи под "језичку економију"?
-
Pretpostavljam da je u međukoraku reanalizirano kao glagol ("može da dođem"), jer to objašnjava i naoko gubljenje veznika da, ali je onda bilo gramatikalizirano kao marker za subjunktiv. Valjda nije imalo na šta da se ugleda; u balkanskim jezicima nema takve konstrukcije sa valjda. To je, sad, kao da se pitamo zašto samo klitičko hteti gradi futur? Pa eto, baš taj glagol se gramatikalizirao u toj konstrukciji. Isto, zašto samo možda gradi subjunktiv? Pa eto, baš mož(e) + da se gramatikaliziralo u toj konstrukciji.
Управо на то и циљам. Зашто не бисмо размишљали што̏ само хтети гради футур или што̏ само та два израза имају конјунктив? А, узгред, далеко је смисленије то питати за можда, пошто очигледно није до краја граматикализовно (не верујем да би се у их. рекло Можда дођем, не знам какво је твоје осећање), док је енклитичко хтети у футуру већ вековна појава.
-
Nego, ljudi, mora li to baš da se gramatikalizuje? :-/ Mnogo mi to para uši; zar se zapravo ne gramatizira? Analogije jesu varljive, ali ne kažemo *taktikalizovati, *tematikalizovati ili *matematikalizovati.
-
Па не кажемо ни *математизовати. А према тактика, тематика имамо и такт, тема, темат, а према граматика немамо *грамат или сл. (друго је гра̀мата).
-
Za glagol "matematizirati" sam čuo, možda skovan ad hok, u značenju "iskazati u matematičkom obliku". Ali njega na stranu, imamo i mehanika->mehanizovati (a da nije upletena mehana :-P), i kritika->kritikovati i kritizirati.
Tvorba na osnovama iz klasicnih jezika mi baš nije jača strana, al’ mi je ova gramatikalizacija baš rogobatna.
-
A zar nije to -izirati više karakteristično za zap. varijantu?
-
Tvorba na osnovama iz klasicnih jezika mi baš nije jača strana, al’ mi je ova gramatikalizacija baš rogobatna.
Али то је званични термин.
-
Управо на то и циљам. Зашто не бисмо размишљали што̏ само хтети гради футур или што̏ само та два израза имају конјунктив?
Naravno da možemo, ali po meni to spada u polje dijahronijske semantike i kognitivne lingvistike. Za sinhronijsku (morfo)sintaksu dovoljno je konstatirati kako su ht(j)eti, jesam i treba/možda gramatikalizirani, redom, u određenim vrstama gramatičkih konstrukcija (futuru, preteritu, subjunktivu).
Samo za Klajnovu tvrdnju kako je možda dođem kajkavizam ne mislim da je ispravna. Po svojoj je strukturi ta gramatička konstrukcija, po mom mišljenju, čist balkanizam, i to u istom košu skupa s nepromenljivim treba da.
Nego, ljudi, mora li to baš da se gramatikalizuje?
To je termin. Engleski grammaticalization, to grammaticalize. Kao i leksikalizacija, leksikalizirati (ili leksikalizovati).
Izvorna osnova je od prideva grammatical ’gramatički’, pa je na nju dodat glagolski sufiks -ize, tako da se dobilo značenje ’načiniti gramatičkim’, što je i smisao toga termina.
-
Ево мало о жаргону (ништа ново, ништа о чему већ нисмо причали, али - нека, нек и неко осим нас мисли о томе [yes]): http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Kevo-brate-skuvaj-mi-fuka.sr.html
-
А како бисмо лепо превели бекпекинг (http://www.thebackpacker.com/)? Путовање са ранцем на леђима, камповање којекуда у природи и, у сваком случају, некаква авантура, као и рафтинг.
-
Ја сам за варијанту руксаковање [da]
-
А због чега бисмо помодне термине и помодни жаргон именовали било како другачије осим помодним речима? Имамо ли своје речи за шопинг, мобинг, драфтинг…? Не кажем да не треба преводити, али зашто на силу?
-
Нико ми није одговорио на ово питање: http://forum.srpskijezickiatelje.com/index.php?topic=555.msg46378#msg46378. Реч бекпекинг се помиње у свим путописним репортажама о авантурама бекпекера (признајем, завидим им) као и оних рафтера.
То није клошарење, путовање стопом, само да би некако стигао на море или другде.
Бекпекери су, колико сам разабрао, имућнији млади људи, са добром опремом, који имају времена за такве подухвате.
Искрено, немам идеју за превод. Ситуација је иста као са рафтингом.
-
Rančeri. :angel:
-
Rančeri. :angel:
Вала баш! [thumbsup]
Није да баш нико није одговорио на Зораново питање, alexl је предложио руксаковање. ;)
Мени се свиђа наша реч напртњача, за торбу која се носи на леђима. Ааналогно томе, бекпекинг би био напртњачење, а бекпекере можемо звати напртњацима. Постоји та шаљива нота која је видљива и у "оригиналу".
-
Ja ne bih pokušavao prevoditi backpacking i nikako ne mislim da ima potrebe za prijevodom, backpacking je naprosto backpacking.
-
Ima li neke razlike između backpakinga i planinarenja? Koliko je meni poznato, planinari takođe nose rančeve, idu po planinama (ne na Maunt Everest, svakako) uživaju u prirodi, i hodaju desetine kilometara. Barem je to ono što je radio moj brat kad je išao na planinarenje. Koja je razlika između toga i bekpekinga?
Бекпекери су, колико сам разабрао, имућнији млади људи, са добром опремом, који имају времена за такве подухвате.
Hm, imućniji? Što? Zato što treba da kupe neku skupocenu opremu za planinarenje kako bi stekli pravo da se zovu bekpekeri? Možda je problem zaista u vremenu. Ja znam da planinari idu od jednog do nekoliko dana na planinarenja po našim planinama. Da li bekpeking podrazumeva neki duži period?
BTW, što se raftinga tiče… Lično mislim da razlika čamac - splav nije dovoljan razlog da se izmišlja novo ime. Po meni, rafting i splavarenje je jedno te isto.
-
http://en.wikipedia.org/wiki/Backpacking_%28travel%29
Bekpeking može da se, i često se, obavlja samo po gradovima. Ja u Beogradu svako malo tokom toplije polovine godine vidim neke mlade strance sa džinovskim rancima.
-
Aha! Ok, sad razumem. Onda ona Zoranova primedba o "bogatijim mladim ljudima" apsolutno nije tačna. Radi se, dakle o mladim ljudima koji žele da proputuju što više sveta za što manje pare. Da. Uopšte se taj bekpeking ne odvija zapravo u prirodi, barem mu to nije osnovni cilj. Ima ih ovde u Bcn koliko voliš. Ti ljudi kad stignu u neki grad, gledaju da se smeste u što jeftinijim hostalima, jedu po fastfud restoranima ponekad spavaju i na samoj plaži (ako imaju sreće da ih policija ne pokupi, jer to nije dozvoljeno), i tako obiđu ceo svet za zaista male pare. Da, definitivno se radi o novijoj pojavi za koju u srpskom ne postoji odgovarajuća reč. Bekpeking je bekpeking. :D
PS: Evo vidim, ima i varijanata bekpekinga: flešpeking i pošpeking. Nije mi najjasniji ovaj flešpeking, a pošpeking razumem. To ti je isto to, samo sa više para pa je malo luksuznije… :) Zapravo, kako bi se uopšte prevelo na srpski "posh"? Znam tačno šta znači, u španskom postoji odgovarajući prevod, ali na srpskom nešto nisam uspela da nađem. Imamo mi nešto slično, snob, ali nije to baš to…
Модератор: Уклоњен непотребан цитат.
-
Aha! Ok, sad razumem. Onda ona Zoranova primedba o "bogatijim mladim ljudima" apsolutno nije tačna.
Вероватно си у праву, ја сам гледао неке репортаже са егзотичних места, организоване, са бесном опремом и стекао утисак да то не може сваки млад човек себи да приушти.
А оно што пише на линку који је дао Отац — http://en.wikipedia.org/wiki/Backpacking_%28travel%29 је оно што смо некад, пре неких четрдесетак година, звали клошарење. Ранац на леђа и пут под ноге, па куд те одведе. Бациш палац1, па докле стигнеш. Некад са циљем, а некад онако.
1 Старински израз за стопирање.
-
Pa ovako: bekpeking je pojava koja je nastala pre svega u naprednim zemljama prvog sveta, gde je sasvim normalno da mladi između završetka srednje škole i fakulteta naprave pauzu da bi putovali. Takođe, u tim zemljama sasvim je moguće da se sa ne tako velikim parama kupe opremu koja im je potrebna za takav put. Naravno, za mlade u Srbiji su sad (a pogotovu u doba kad sam ja imala 18 godina) te pare nisu nimalo zanemarljive i gotovo su nedostižne za većinu naših omladinaca. Dakle, treba imati na umu KO i iz KOJE zemlje zapravo praktikuje bekpeking. Neko u SAD ili u Danskoj, Nemačkoj i sl. nađe neki privremeni poslić s kojim za nekih pet, šest meseci skupi dovoljno para da bude godinu dana na putovanju po svetu na taj način, plus da si kupi opremu. Neki srpski omladinac neće te pare skupiti sa bilo kakvim poslićem (ako ga uopšte nađe) ni za sto godina. Tako da je "bogatstvo" u ovom slučaju vrlo relativna stvar. Radi se pre svega o standardu zemlje u kojoj žive oni koji bekpekuju…
PS: Ne znam šta vi podrazumevate pod klošarenjem, ali za mene je to vrlo negativna reč i nema veze s putovanjima, nego s vucaranjem i besposličarenjem po ulici sopstvenog grada.