Српски језички атеље
Српски језички атеље => Правопис => : Боња 16. 01. 2011. у 15.55
-
Можда негде овде и постоји објашњење, али..
-
Једно је екавски, а друго ијекавски облик (свуда између њих стоји знак једнакости, тако да нема препрека - осим околног текста - коришћењу било којега).
-
Iz meni nepoznatih razloga, po Novom Sadu često viđam oblike sa <lj>. Prilično sam siguran da je i u gradu i u Sremskoj Kamenici ime ulice — bar na nekim tablama, i to donedavno — bilo ispisano "Željeznička", a i viđao sam natpise "željeznička stanica". Možda su prvi žel(j)ezničari bili prečani? Ili je sa zapada prvo došla žeLJeznica, a tek posle je žeLezo postalo sinonim za gvožđe?
-
Čini mi se da su reč "železnica" smislili naši učeni ljudi kada je građena prva pruga u Srbiji. Nismo imali naziv za to pa su seli ljudi i smislili.
-
Ne, to je bila uobičajena metonimija u to vreme. Voz je odmah bio prozvan "iron horse" (gvozdeni konj).
Kod nas je, onda, taj naziv verovatno stigao tada uobičajenim putem: iz njemačkog ("Eisenbahn") preko češkog kalka njemačke reči prvo u zapadnu varijantu (željeznica), pa iz nje onda u istočnu. Kao i reč časopis, na primer (iz njemačkog kalkirano u češki, iz češkog preneseno u hrvatskosrpski).
Pa je zato verovatno ijekavski oblik u početku bio kao „gotov termin“ prihvaćen i na istoku; a posle je tek (verovatno spontano) ekaviziran.
-
Skok ima i tačne godine [osmeh]: „Kao neologizam kalk željeznica za chemin de fer = tal. strada ferrata — Eisenbahn, potvrđen je od 1840, valjda prema češ., gdje se spominje 1835.“
-
A da li je železo izvorno srbijanski izraz, ili je ušlo tek kasnije, sa kontaktom sa zapadnom varijantom? Meni zvuči malo usiljeno ekavizirano, poput, na primer, lepila.
-
Ne, željezo je izvorna slovenska reč za ferrum, i ona ima po narečjima sve odgovarajuće jatove varijante: u ijekavskim dijalektima kaže se željezo, u ikavskima želizo, u ekavskim železo. Međutim, u glavnini štokavskih govora nju je potisnula mlađa reč gvožđe.
Gvozd je takođe slovenska reč, ali njeno je izvorno značenje bilo „klin, čavao“. Klinovi („gvožđe“), piše Skok, u početku su bili drveni, a kako su ih zamenili željezni, onda je reč gvožđe sinegdohom dobila značenje metala od kojeg su napravljeni, tako postavši sinonim reči željezo (i to je bila samo sh. inovacija; u drugim slovenskim jezicima ostali su kognati reči željezo kao nazivi za ferrum).
I, dakle, gvožđe je u glavnini štokavskih govora preovladalo kao naziv za ferrum, dok je željezo bilo potisnuto. Ali ostalo je gdegde okamenjeno u kojoj izreci i sl., kao što to i biva sa starim rečima. Skok piše kako se u dijalektima na Kosovu uvek govori gvojze, ali postoji izreka jak kao železo. Dakle, i izvorni ekavski oblik svakako postoji; samo je on u većini dijalekata bio potisnut gvožđem.
Željezo se u književnom jeziku (zapadne varijante) pak ustalilo kao književni naziv za ferrum i uprkos tome što je gvožđe raširenije u narodnom jeziku opet zahvaljujući poticaju iz češkog ("železo"). Uopšte, naš su književni jezik i mnoga terminologija dosta toga preneli iz češkog ili oblikovali po ugledu na češki, ali naročito zapadna varijanta, preko koje je i išao kontakt sa češkim. A onda je iz zapadne i u istočnu varijantu dosta toga preticalo, mada ne sve.