Ja mislim da bi u dokumentima i zvaničnim formularima trebalo pisati imena u originalu, jer to je ono što im stoji u ličnom dokumentu, a ne transkribovano. Može se dodati i transkribovan oblik (npr. u školskom dnevniku koji pominje Joe, pored originala, treba da stoji i transkribovani oblik — ako su dnevnici kao što su bili kad sam ja išla u školu, IMA MESTA za obe verzije…), ali svakako mislim da bi trebalo da se piše onako kako stoji u ličnoj karti, pasošu, krštenici. Razlog je jednostavan. Ako taj formular treba da se podupre nekom zvaničnom legitimacijom, ime i prezime moraju da se podudaraju. Carinik npr. nije obavezan da zna pravila transkripcije, niti je obavezan da zna kako bi se neko transkribovano ime iz bilo kog jezika pisalo kod nas. A pogotovu nema pristup Vikipediji u svakom trenutku, a i da ima, nema vremena da proučava pravila dok ispred šaltera stoje ljudi u redu…