Занима ме, са лингвистичке стране, да ли су ти икавизми објашњиви без обзира на поменуто кретање становништва, или би објашњење за ту појаву требало тражити управо у њима? […] као и за оно „ди“ по Шумадији, одакле то?
Jesu, mogu se objasniti i bez uticaja ikavaca. Doduše, ne znam kako se „zvanično“ u dijalektologiji zaista objašnjavaju, ali moguće je pojavu toga /i/ u ekavskim govorima objasniti i uticajem ikavaca (gde ih je bilo, ako ih je bilo), ali i glasovnim promenama i analogijama unutar samih ekavskih dijalekata, koje ne bi bile tipološki uopšte neobične. Verovatno će Joe to znati, ovi dijalekti u pitanju njemu su i mnogo bliži nego meni.

Ja nisam ni znao da ima
di u Šumadiji. (Znao sam za
sikiru, to je prosto leksički ikavizam i u mnogim ekavskim i u mnogim ijekavskim govorima, kao što je, recimo
zenica i u ijekavici leksički ekavizam, a
uljez i u ekavici leksički jekavizam. To nije neobično.)
Даље, Ђорђе, ти си ми прави човек коме бих поставио то питање, пре неколико година сам у неком новинском чланку прочитао неко мишљење да је територија Рашке била такође икавски крај,
Nema govora!

Bilo je tih pretpostavki pre šezdeset—sedamdeset godina, kako je tobože ikavica bila u početku raširena čak do Šumadije, pa su je ekavica i ijekavica docnije zamenile, ili kako je čakavsko narečje ikavskog izgovora originalno obuhvaćalo celu Bosnu, pa je tek kasnije tu došla štokavština, itd., ali to su bile fantazije tadašnjih dijalektologa, samo takve.

One su i nastale upravo zbog tih sporadičnih „ikavizama“ u ekavskim i ijekavskim dijalektima, i par nekih drugih jezičkih crta po bosanskim dijalektima i stećcima, koje tadašnji dijalektolozi nisu umeli objasniti drugačije nego trpajući sve to u nekakav ikavski ili „čakavski“ supstrat, ili šta već, ali to je odavno napuštena hipoteza. Nema govora o tome — kako su glavnina ekavice, ijekavice i ikavice rasprostranjene sad, tako su manje-više bile i u srednjem veku, otkako je jat zamenjen svojim ekavskim, ijekavskim i ikavskim refleksima. Te „ikavizme“ treba objasniti na drugi način, nemoguće je da su Srbija i istočna Bosna bile izvorno ikavske, pa onda nekim čudom prelazile na ekavicu i ijekavicu, a kamoli još i čakavske.

а да је ијекавица израз који је настао сударом влашког становништва са словенским језиком у динарским пределима и да се одатле ширио. Делује ми невероватно, али ме занима твоје мишљење
Da, to je mišljenje svojedobno bio izneo Ljuba Stojanović, ali drugi (i to oni tada najuticajniji) dijalektolozi su odmah odreagovali neslaganjem, i to njegovo mišljenje nikada nije bilo prihvaćeno; ostalo je prosto mrtvo slovo na papiru.
Međutim, nije to toliko neverovatno. Sloveni su upravo i naišli na jak vlaški (= romanizovani ilirski, albanski, rumunjski, kako god) supsrat i adstrat u dinarskim krajevima, tamo gde je i nastala ijekavica, pa se odatle seobama širila; a ta promena jata (otvorenog vokala prednjeg reda) u diftong tipa /ie/ jeste upravo karakteristična rumunjsko-albanska crta. (I rumunjski i albanski su proveli
istu promenu u svojem vokalizmu!)
Tako da nije nemoguće, i možda zaista ima tu nečeg, nekih ranih balkanskih kontakata, ali je malo teško to dokazati (prvo, jer postoji jedna vremenska distanca; drugo, jer postoji i mala prostorna distanca; treće, jer je istorija albanske fonologije izuzetno zamagljena i još nedovoljno istražena, itd.); zato to i nije baš prihvaćeno u našoj dijalektologiji. Ja se mučim već neko vreme da uspijem naći tu vezu, ako zaista postoji, jer mislim da je Ljuba Stojanović mogao biti i u pravu; ali me ti problemi koje nabrojah još uvek u tome sprečavaju.
