>>Mod:Uklonjen off topic.<<Ja volim engleski, obozavam ga. Ali vise taj britanski. Ima nesto u njemu. I mozda bi i trebalo da postoji neki univerzalni jezik da ga svi znaju, a znam da postoje ljudi koji ne podnose engleski. Kad sam otisla u Italiju i to dva puta i oba puta nisu hteli da cuju za engleski, cak su mi rekli ako znam francuski da pricamo na fr. a ne na egleskom. I bolje znaju fr. tj. ’skinu’ i taj naglasak, lep izgovor, a engleski… neki cak ne znaju ni da beknu, mozda par reci, ali i to na jedvite jade. I znam da mi je decko rekao da su oni ucili fr. kao prvi strani jezik, ja dole. Blago tebi, covece

Doduse, on je neka ’82 generacija, ako se ne varam (zaboravih i ja..) ne znam kakvo je sada stanje.
I da, meni je mnogo laksa engleska gramatika nego srpska, francuska i slicno. Meni se cini da je nasa gramatika u rangu latinske
Nazalost, jezik se mora raditi redovno, cim se stane zaboravljaju se neke i najosnovnije stvari, mada ruku na srce, zaboravih ja i ostalo sto sam ucila tokom zivota a nisam recimo ponavljala, iscitavala, podsecala se, ali nekako bude lakse da se to ponovi nego se opet privoliti da se krene opet sa jezikom, bar je kod mene tako.
Ali, engesli je moja ljubav, pa tek onda italijanski, spanski..

(lepo rekose da napisem neku knjigu koja se tice filozofije

)