(Ono, ako sam dobro razumela, ona ti dođe neka koleginica (koju verovatno i lično poznaješ), pa tako da ja razumem i tebe, ali to ipak nimalo ne ublažava činjenicu da je ona bila ta koja je prva nastupila prepotentno na svom blogu, pa kad je dobila kritiku, onda je osula paljbu po onom ko joj je tu kritiku (sasvim opravdanu) uputio.)
Milju ne poznajem, a koleginica mi je utoliko što i nju plaćaju da radi lekturu, premda nam se pristup poslu veoma razlikuje – na mom radnom mestu nije dozvoljeno raditi po sluhu i osećaju, bez obzira na jezička pravila, mada bih ponekad volela da jeste.

I meni su zasmetali pojedini članci o jeziku na njenom blogu, pa sam recimo komentarisala kako ne treba pisati zareze uz rečcu pak, ali su ti komentari bili učtivi i blagi, jer nije suština posvađati se s Miljom, nego ispraviti ono što je napisala i pomoći onom ko traži rešenje neke svoje nedoumice i na tom blogu. I ostaviti lep utisak, kako bi ljudi prihvatili to tačno rešenje, što se zaista ne postiže žustrim komentarima – prosto nisu dobra reklama za ovaj sajt i forum na kome se može štošta naučiti. Zato pitam tebe, a ne Milju, u stvari i ne pitam te, nego te kritikujem.
E da, odgovor na neka ozbiljna jezička pitanja samo se na internetu i može naći – kako bih inače došla do Rečnika srpskog jezika u elektronskom obliku, do časopisa Jezik danas, do raznih filoloških rasprava koje pomažu kad neka štura stara pravila treba primeniti na nove reči u našem jeziku? Sve to mi je i više nego neophodno u svakodnevnom radu, a uz svaku knjigu iskrsne i potreba za nekom novom potragom, npr. bude mi neophodna brzinska konsultacija sa stručnjakom za arhitekturu, muziku ili istoriju, i nije uvek lako odrediti ko ima argumente a ko nema, ko je pravi a ko nabeđeni stručnjak, pa je i ton pisanja veoma bitan. Ako neko o jeziku zna malo, koliko recimo ja o geografiji, pitanje je da li bi iz onoga na Miljinom blogu zaključio isto što i neki filolog, ili bi samo pogledao ko se elegantnije poneo u toj raspravi, ko je reagovao mirnije ili bio učitiviji. U tome je bila poenta mog prethodnog posta, i žao mi je ako je to drugačije shvaćeno. Je li važno ko je prvi počeo ili kolika je čija sujeta? Je li bitna Milja ili ovaj sajt? Ako je poenta privući ljude ovde, da tu nađu tačne odgovore na svoja pitanja, to se neće postići žustrim komentarima na nečijem blogu, naprotiv.
Uostalom, mnogi i ne znaju koliko mojih kolega radi po sluhu, starom znanju i ličnom osećaju, ne samo zato što je literatura teško dostupna a razni problemi njome nisu ni obuhvaćeni nego i zato što im se jednostavno može – ako će nekog plaćati da ne radi i ne uči, morao bi da bude pravi jezički fanatik da bi i pored toga valjano radio i usavršavao se. Svejedno, te kolege nameću svoje stavove samim tim što rade tu gde rade - još neki profesori i nastavnici srpskog imaju Boškov članak na svojim blogovima, i svako od njih se može pozvati na svoju diplomu i zanimanje koji ga kvalifikuju da proceni vrednost tog članka, pa ako druga strana nema valjane argumente, mirno i učtivo izložene, rasprava nema svrhe, bar što se publike tiče. Ako im obrazložim zašto članak nije dobar, ali ih uputim i na ovaj forum, šta će pročitati? Da su ovakvi i onakvi? E, to će ih sigurno navesti da sledeći put potraže odgovore upravo ovde. A važno je da ih potraže, jer to su ljudi koji makar žele da nauče sve ono što ne znaju, kao i da nauče druge onome što znaju ili misle da znaju, pa nam je valjda svima u interesu da ovo „misle da znaju“ iščezne u korist „znaju, pročitali su na forumu SJA“ ili su našli u literaturi na koju su ih uputili fini forumaši.
