U Pravopisu jeste opisano kako se transkribuju poljska imena, i stoji da bi se recimo Ź prenosilo kao Ž na kraju reči ili ispred Đ, samo nemaju onomastičkih primera. Pošto prva tačka odeljka o poljskom maltene izjednačava transkripciju Z i Ź sem u naglašenim primerima, nema razloga da i ovde ne bude Ž ispred Đ. Dakle, treba da se piše s jednačenjem po mestu tvorbe, tim pre što od njega i nema onakvih odstupanja kakva su u pojedinim stranim imenima dozvoljena kad je u pitanju jednačenje po zvučnosti (s tim što se i to jednačenje po pravilu vrši u slovenskim imenima, što piše na početku P10, u poglavlju o glasovnim promenama, tačka 20v pod 3).