Bojane, ja se ne slažem da nije moguće da neko savlada glasove iz nekog drugog jezika nakon formiranja njegovog govornog aparata, samim tim što sam ja sama postigla da izgovaram španske glasove toliko dobro da sad dobijam komentare mojih srpskih prijatelja da mi neki glasovi više nisu isti, između ostalog, ne samo to ch, nego i s. Ja lično ne primećujem samo zato što ne obraćam pažnju, ali kad krenem sama sebe da osluškujem, i poredim sa Srbima oko sebe, osećam da glas S ne izgovaram po srpski, nego po španski. Uostalom, čuo si me i sam kako govorim, valjda se sećaš. S druge strane, takođe sam dobila i komplimente od samih izvornih govornika španskog jezika da je vrlo teško provaliti da nisam Španjolka, i da je vrlo teško provaliti da nisam "original". Sad, kako provale? Pa jednostavno zato što verovatno ponegde protrči neki srpski glas, njima neobičan, po nekom izrazu (sklona sam da prevodim bukvalno naše izraze i izreke na španski kad je to moguće i kad ne gube mnogo smisao prevedeni, mada uvek prvo upozorim da se o tome radi), poneki akcenat koji nije španski, i sl. Ali, ne provali svako, i to je upravo dokaz da nisi u pravu.
S druge strane, sama se bavim podučavanjem stranog jezika i kao što rekoh, odgovorno tvrdim da nije nemoguće naučiti izgovarati i strane glasove koji ne postoje u tvom jeziku uz dovoljno vežbe toliko dobro da zvučiš kao native speaker. Naravno, nije svako obdaren i sluhom, jer da bi pokušao da proizvedeš neki zvuk, moraš pre svega biti sposoban da ga čuješ i da ga razlikuješ od drugih sličnih. Imam učenike koji polako savlađuju jedan po jedan engleski glas, a imam i one kojima je nemoguće iz prostog razloga jer uopšte ne čuju razliku između onog što ja izgovorim ili im reprodukujem putem nekog snimka nekog izvornog govornika i onog što oni izgovore.
Ja se još uvek borim npr. sa onim glasom u katalonskom koji je nešto kao đ ili ž, još uvek ne umem da odredim, ali to je samo zato što ne govorim katalonski, nego ga uglavnom čitam, i samo ponekad slušam, ali ga ne govorim. Ceo moj dan protiče u kastiljanskom, i samo ponekad čujem katalonski na ulici (ali to su samo malii fragmenti jezika, koji nisu dovoljni ni za šta, a kamoli za učenje novih glasova) ili ako namerno uključim katalonsku TV, a to je gotovo nikad. Dakle, nema vežbe, nema namere, nema uspeha. S druge strane, s kastiljanskim sam u kontaktu svakodnevno od kad otvorim oči pa dok ih ponovo ne sklopim uveče, tako da je sasvim normalno da umem da čujem a onda i da razlikujem, pa na kraju i da izgovorim glasove koje nisam naučila pre završetka formiranja mog govornog aparata. I još nešto jako bitno: imala sam želju da ih naučim, jednostavno to je bio za mene izazov, da naučim tako dobro da izgovaram španski da bude krajnje teško, ako ne nemoguće da me provale po izgovoru da nisam nejtiv spiker. Znam druge Srbe koji žive ovde, i retko ko se uopšte trudi da zvuči kao Španac iako svi veoma dobro govore španski u smisliu izražavanja, gramatike, vokabulara itd., jednostavno ih ne interesuje ili ih barem najmanje interesuje taj aspekt jezika.
Što se tiče drugog pasusa, nisam ni rekla da nije prirodno, nego sam samo konstatovala, što samo potvrđuje ovo što ja pričam. I da, BP, u pravu si, to englesko ch nije baš kao naše Č, tako da mogu da kažem da umem da izgovorim četiri slična glasa — naše č, naše ć, špansko ch i englesko ch.