Управо на то и циљам. Зашто не бисмо размишљали што̏ само хтети гради футур или што̏ само та два израза имају конјунктив?
Naravno da možemo, ali po meni to spada u polje dijahronijske semantike i kognitivne lingvistike. Za sinhronijsku (morfo)sintaksu dovoljno je konstatirati kako su
ht(j)eti,
jesam i
treba/možda gramatikalizirani, redom, u određenim vrstama gramatičkih konstrukcija (futuru, preteritu, subjunktivu).
Samo za Klajnovu tvrdnju kako je
možda dođem kajkavizam ne mislim da je ispravna. Po svojoj je strukturi ta gramatička konstrukcija, po mom mišljenju, čist balkanizam, i to u istom košu skupa s nepromenljivim
treba da.
Nego, ljudi, mora li to baš da se gramatikalizuje?
To je termin. Engleski
grammaticalization,
to grammaticalize. Kao i
leksikalizacija,
leksikalizirati (ili
leksikalizovati).
Izvorna osnova je od prideva
grammatical ’gramatički’, pa je na nju dodat glagolski sufiks
-ize, tako da se dobilo značenje ’načiniti gramatičkim’, što je i smisao toga termina.