Српски језички атеље
Српски језички атеље => Граматика => Синтакса => : лолко 2. 02. 2012. у 08.58
-
Знам да страна лична имена треба мењати по падежима, и име и презиме (Разговарао је са Бредом Питом, Погледала сам нови филм Вима Вандерса…),али недавно сам сазнала да у једном нашем угледном недељнику исправљају у "са Бред Питом", а телевизијски програми врве од истог. Да ли је реч о некој новој тенденцији? Ја се даље држим падежа…
-
Иста тенденција као и пре, само што норма каже: мењају се и име и презиме.
-
Ugledni nedeljnik izgleda radi na tome da upropasti svoj ugled. Kao što reče Joe, tendencija gramatičkog i pravopisnog nemara je oduvek postojala, kao što je i norma oduvek bila ista. Dakle, i dalje se menjaju i ime i prezime.
-
На РТС-у (http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82/1037740/%D0%91%D1%80%D0%B0%D1%88%D1%9A%D0%B0%D0%B2+%D0%B8+%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%B1%D1%80%D0%B0%D0%BD.html) су овог пута хиперкоректни: мењају по падежима Франсоа-Франсоаа-Франсоау (Клајн ту предвиђа непроменљиво име, или евентуално Франсое-Франсои).
-
„Sa BredOM Pitom“ osjećam kao normativnu formalnost, dodavanje nastavka sistema radi, ali mi nikako ne odgovara „sa Ivan Klajnom“. Već smo jednom razgovarali o tome.
-
PS: Sad sam primetila da se nigde na temi ne pominje da ovo pravilo važi samo za muška imena. Ženska strana imena ne menjaju se po padežima (s Madlen Olbrajt).
-
A zašto ne Fransoau, Fransoaa ako može Boui (Bowie), Čaadajev?
-
Nije to što novinari ne znaju srpsku gramatiku (znaju), nego što u svesti tretiraju takva imena kao jednu reč. To se vidi i po tome što se govori i Vudi Alenov film ili Bred Pitov imidž. Međutim, u nekom pažljivije pisanom tekstu ne bi trebalo da bude takvih grešaka.
Ali ja bih isto tako menjao i Fransoa. Pa na šta liči Rekao sam Fransoa ili Pričao sam s Fransoa?
-
Исто такве неке препоруке даје Клајн у РЈН да страна имена на -к и -х остају једнака номинативу у вокативу, а не добијају наставак -е. Ни мени није јасно зашто не би било системски Ерик-Ериче, Доминик-Доминиче, Шерлок-Шерлоче, Хајнрих-Хајнрише, Абдулах-Абдулаше? Каже: или то, или добијају -у: Ерику!
Такође мењам Франсоа-Франсоаа. Ако је какао-какаоа, онда може и Франсоаа.
-
Слажем се да је то нелогично. Само ми је смешна то с једне стране, а с Бред Питом с друге.
-
A Džeče (od Džek)?
-
Ни мени није јасно зашто не би било системски Ерик-Ериче, Доминик-Доминиче, Шерлок-Шерлоче, Хајнрих-Хајнрише, Абдулах-Абдулаше?
А Ник?
Nije to što novinari ne znaju srpsku gramatiku (znaju), nego što u svesti tretiraju takva imena kao jednu reč.
То сам и ја приметио (и не само ја) на ранијим темама где смо о овоме разговарали. Као у народним песмама, конструкцијама Иван-бег, Дунав-вода, многа страна имена и презимена као да се тако доживљавају, то јест као да су у питању Бред-Пит, Вуди-Ален, Џон-Вејн. У епским песмама постоји тренд да се и кобинација презиме-име третира тако, нпр. Сењанин-Тадија итд.
И код наших имена имамо такву праксу ако се прво наводи презиме па име, да се презиме не мења по падежима: „Драгом Марковић-Марку“ (само без цртице).
-
Dobro si primetio to za narodne pesme. Znači da je ova pojava mnogo starija.
Što se tiče ovih vokativa, nije mi nepravilno sa nastavkom, ali mi je ipak običnije bez.
A kakao menjam kakaa, kakau, kakaom, jer tu završni vokal nije pod akcentom, ali u Fransoa jeste. Razumem otkuda ideja da bude Fransoe, Fransoi, Fransou, Fransoom, ali to bi moglo samo sa prenesenim akcentom, i opet nisam siguran koliko bi zvučalo pravilno.
-
A kakao menjam kakaa, kakau, kakaom, jer tu završni vokal nije pod akcentom, ali u Fransoa jeste. Razumem otkuda ideja da bude Fransoe, Fransoi, Fransou, Fransoom, ali to bi moglo samo sa prenesenim akcentom, i opet nisam siguran koliko bi zvučalo pravilno.
И ја сам ту за систем. Ако може рено да се мења као прозор, а не као дечко или село, зашто не може тако и Франсоа. (Имали смо и оног фудбалера Cacá, за којег је најлогичније да буде Кака-Какаа-Какау.)
-
Ли Ао – Лија Аа – Лију Ау?
-
Prema Klajnu bi trebalo padežni nastavak dodavati samo na poslednju reč u nizu kod kineskih, korejskih i ostalih azijskih imena i prezimena (osim japanskih, gde se jasno vidi šta je ime a šta prezime), valjda upravo zato što nije uvek lako odrediti koji slog pripada prezimenu a koji imenu, ali i zato što je takva promena uobičajena. Menjala bih to kao Li Ao, Li Aoa, Li Aou.
-
Jutros sam proverila, tako je i u P10: Mao Cedunga, Mao Cedungu (dakle promenljiv samo poslednji deo punog imena), a ako pišemo samo Mao, menja se kao kakao: Maoa, Maou, Maom. To je odgovor i Nedi na pitanje kako se menja Kim Il Sung.
-
Hvala, Dacko.
>>Mod:Obrisano pitanje koje je postavljeno u drugoj temi.<<
-
Мислим да је онај Кинез у народу још увек Мао Це Тунг. Оно Цедун је транскрипција са енглеског, која се није примила, али се користи службено.
-
Mao Cedung je transkripcija po pinjinu, ne sa engleskog, a ima je i u Pravopisu.
-
Kao i Bejdžing, ali ga mi i dalje zovemo Peking (BTW, Španci ga zovu Pekín).
-
Pa nije. Po Pravopisu je Peking ali Mao Cedung.
-
Kao i Bejdžing, ali ga mi i dalje zovemo Peking (BTW, Španci ga zovu Pekín).
Кад је име сасвим другачије: Бурма—Мјанмар, или Цејлон—Шри Лнка, лакше ми је. Али Пекинг—Бејџинг, Бомбај—Мумбај, делују као измотавање.
-
Pa ne, sad vi mešate kruške i jabuke. Burma - Majnmar i Cejlon - Šri Lanka nije isto što i Peking - Bejdžing. Prvo je zaista promena imena, kao kod nas npr. Titograd - Podgorica, a drugo je isto ime, samo različite transkripcije (prva je ukorenjena ali neispravna, druga je ispravna, ali nije prihvaćena zbog ukorenjenosti prve, očigledno, što nije slučaj sa Maom). Bombaj - Mumbaj pripada prvoj grupi, radi se o promeni imena. Štaviše, radi se o nečem sličnom onome što se desilo Podgorici: prvo je bio Mumbaj, pa su ga promenili u Bombaj, pa su ga vratili na staro ime, Mumbaj.