Pa dobro, onda je kod nas Kikile, i opet ostaje pitanje kako napraviti pridev. U našim toponimima generalno odbacujemo krajnji samoglasnik: Hopovo—hopovski, Kumane—kumanski, ali nisam siguran šta radimo sa stranim: kako (i da li) izvodimo prideve od Kapri, Bove, Turku, Faro, Neji? Pogotovo su problematični toponimi sa -CCV na kraju, kao što su Turku ili Parga.
Kao ni kod etnika, ni ovde tvorba nije uvek dosledna, pa odlučuje uzus (koji za Kikile prosto ne postoji): imamo bolonjski ali venecijanski; čudnim manevrom smo dobili helsinški.