Цитирам Ђорђа Божовића; обиман прилог од пре ти године:
Prizrensko-timočka dijalekatska zona u stvari je skupina nekoliko srodnih dijalekata koji su najoštrije odeljeni od ostalih srpskih dijalekata i ostatka štokavskog narečja, zbog čega ih neki dijalektolozi i odvajaju u posebno narečje, koje najčešće zovu torlačkim. To narečje čini postepen prelaz između srpskoga i bugarskog i makedonskog jezika — neke osobine vežu ga sa srpskim (i, dakle, zapadnojužnoslovenskim) govorima, a druge sa bugarskim i makedonskim (istočnojužnoslovenskim), zbog čega se u bugarskoj dijalektologiji ovo narečje zove i prelaznim narečjem (bug. преходни говори). U njega, osim ovih istočnih i južnih srpskih dijalekata, ulaze i neki severni makedonski (oko skopske Crne Gore, i okolo) i najzapadniji bugarski govori (zapadno od linije Vidin—Ćustendil, odakle se dalje na istok mnogim osobinama naslanjaju na bugarske šopske govore).
U Srbiji, ovome dijalektu pripadaju govori od okoline Prizrena u Metohiji, duž doline Južne Morave, preko Vranja, Leskovca, do niškoga kraja, i sve do Stalaća, a odonud na severoistok sve do gornjeg toka Timoka, i na istok do bugarske granice. To su oni govori, laički rečeno, koje čujemo u televizijskim serijama poput Porodičnog blaga (ona dvojica braće iz Leskovca i njihova rodbina), iz filmova Zona Zamfirova, Ivkova slava, itd. Na zapad i sever od svoje zapadne granice, prizrensko-timočki dijalekat se nadovezuje na kosovsko-resavski nizom prelaznih govora, a kosovsko-resavski je, recimo, onaj dijalekt koji čujemo u seriji Selo gori, a baba se češlja, ili kojim je pisan Petrijin venac.
Tolika posebnost prizrensko-timočkih govora od ostatka štokavskih dijalekata, zbog čega ih neki dijalektolozi i odvajaju u posebno narečje, rezultat je toga što su ovi govori dosta rano još u srednjem veku ispali iz štokavske zajednice i počeli se razvijati odvojenim putem. Velik broj štokavskih inovacija zaobišao je ove govore, a pak veliki broj istočnojužnoslovenskih (bugarskih i makedonskih) crta ušao je u njih seobama stanovništva koje su tekle iz južnijih i istočnijih krajeva ka ovamo. Tako je ovo narečje upalo u procese Balkansprachbunda (balkanske jezičke zajednice, kojoj pripadaju bugarski, makedonski, rumunski, albanski i grčki jezik, i naravno ovi istočni srpski govori), pa je izgubilo deklinaciju, sintetičku komparaciju, infinitiv, prvobitni dvoakcenatski sistem itd. Zato nam se, laički, nekada čini da su ovi govori bliži i sličniji bugarskom ili makedonskom jeziku, nego srpskome, i često ih i ne razumemo (ko nije odonud), što je postalo i predmetom mnogih pošalica na račun južnjaka, Nišlija, Leskovčana, Piroćanaca.
A unutar ovoga samog narečja, ove dijalekatske zone, postoji čitav niz istalasanih, diferenciranih govora. Tako razlikujemo tri posebna srpska dijalekta (a obaška još bugarski i makedonski) unutar prizrensko-timočkoga. To su prizrensko-južnomoravski, koji se od Prizrena prostire dolinom Južne Morave, obuhvatajući Vranje, Leskovac i Niš; zatim svrljiško-zaplanjski, koji u jednom tankom pojasu obuhvata krajeve oko Svrljiga i Zaplanje, istočno od Niša; i timočko-lužnički, na krajnjem istoku, koji se prostire od Timoka na jug, obuhvatajući tu i Pirot. Prizrensko-južnomoravski ima najviše crta koje ga povezuju sa makedonskim govorima, jer je duž Južne Morave bio snažan upliv doseljenika s juga, iz Makedonije, a timočko-lužnički ima najviše crta što ga vežu sa susednim bugarskim govorima. I unutar ovih triju dijalekata jako su izdiferencirani lokalni govori, recimo i unutar prizrensko-južnomoravskoga prilično se razlikuju npr. niški, leskovački i vranjanski govor, i sl.
Osim ovih srpskih, bugarskih i makedonskih, prizrensko-timočkom (torlačkome) narečju pripadaju i manje skupine govora Hrvata (Janjevaca na Kosovu i Krašovana u Banatu, premda je krašovanski govor, opet, posebna priča — on je najarhaičniji štokavski dijalekt, koji se rano izdvojio iz torlačke matice i sačuvao mnoge stare crte: deklinaciju i dr., ali i izvorni glas jat), kao i Goranaca (u Gori podno Šar-planine). Ovim dijalektom takođe govori i dosta Roma u Srbiji.