Tja, tu tačku tumačim kao da to šta ćemo smatrati zaštitnim znakom zavisi od konteksta i vrste teksta – npr. ako se radi o enciklopediji oružja ili katalogu vinarije, ima smisla sve precizne nazive oružja odnosno nazive vina pisati kao zaštićene proizvode, bez obzira na to jesu li transkribovani, ali ako se radi o književnom delu, novinskom članku ili forumskoj poruci gde se opisuje kako neki vojnik puca iz „meseršmita“ na neprijatelje, ne vidim nikakav razlog da dotični zapuca iz „Meseršmita“. Možda je trebalo još preciznije da naglasim kontekst – dakle, ako forumaši Rančer ili Dacko u svom postu pišu o patikama „najki“, patikama marke „ribok“, „skečers“ patikama ili šta već ko nosi, smatram da upravo tako i treba da ih pišu u sve tri varijacije izraza. Nikakav zaštitni znak proizvoda ili patent ne koristimo kada napišemo patike marke „ribok“ jer je to generičko ime svih patika firme „Ribok“ , dok svaki model ima neko posebno ime, za koje onda možemo raspravljati treba li ga pisati velikim slovom i u kom kontekstu je ono dopušteno, to jest kako ko tumači deo ’kada se želi naznačiti zaštitni znak proizvoda’ - meni se tu, za početak, podrazumeva puno ime tog proizvoda, ali i da je u pitanju neki formalan tekst, tipa poslovni ugovor u kome se pominje taj proizvod i važno je da se ime tretira kao zaštićeno.