Očigledno je da, kad ne bismo koristili duplo, triput,… kraće, mi bismo ovde imali rupčagu u jeziku, i pored toga što svi dobro razumeju šta je triput kraće, to prosto ne bismo mogli da kažemo.
Poštovani protivnici duplo (dvaput, dva puta) manjeg, zar vam se uopšte ne čini da vam je takvo ograničenje osiromašilo jezik? Zar vam to ne smeta? Zar nije
duplo manje, bar malo lepše od
upola manjeg? A tek, zar nije
triput manje već mnogo lepše nego
za dve trećine manje?
Duplo (dvaput, dva puta) manje je isto što i upola (za polovinu) manje. Pa eto, tu i imamo rešenje, nekako bismo i mogli da izbegnemo duplo manje.
Međutim… to poklapanje je samo kod broja dva!
Tri puta kraće nije isto što i za trećinu. I šta onda? Da ne smemo reći
triput manje, već bi trebalo da uvodimo razlomačku računicu - morali bismo kazati
za dve trećine manje. Zar vam to zvuči lepše?
