Možeš dodati na spisak i čak štaviše, baš upravo, često puta, mali [deminutiv], najoptimalniji… Sve su to spojevi za koje valjda nije sporno da su pleonazmi, a možeš naći koliko hoćeš maternjih govornika koji ništa sumnjivo tu ne primećuju.
Zapravo, samo za
baš upravo nemam objašnjenje.

Ostalo ili nisu po meni pleonazmi (
mali + deminutiv,
najoptimalniji) ili je razumljivo zašto ljudi greše (
čak štaviše, često puta).
Slažem se da samo Popni se zvuči nedorečeno. Zato bih rekao Popni se ovamo, Popni se tamo, Popni se na balkon… Ali Popni se gore takođe može da se razume kao, da te citiram, „Popni se makar gde, npr. na stolicu“.
Ali
Popni se onamo je još manje određeno nego
Popni se gore. Pa, jasno je da se moraš
negde popeti. Zašto sad
Popni se onamo ne bi bio pleonazam? Ispada da je
Dođi gore, Idi gore, Popni se ovamo, Siđi tamo — sve OK, samo
Popni se gore, Siđi dole nije OK. Tj. da li su i
Dođi ovamo, Idi tamo pleonazmi? Da li su i
Dođi ti…, Krenem ja… pleonazmi? Itd.
U konkretnoj govornoj situaciji nije prilog gore izmenio značenje, nego kontekst ostavlja samo jednu tačku…
Plava knjiga u govornoj situaciji sa pet plavih knjiga i dalje označava sve njih.
…a i ovde kontekst može da izdvoji samo jednu knjigu od pet plavih knjiga — iako fraza plava knjiga i dalje označava svih pet, kao što i prilog gore i dalje označava sve tačke koje su na većoj visini. I pritom, primećujem da ti i Džo imate potpuno različite interpretacije oko toga zašto, po vašem mišljenju, ove dve situacije nisu analogne. Džo reče: „Jer s knjigama je reč o uzimanju jedne, a kod Popni se gore nije određeno mesto o kojem se govori“, dok ti tvrdiš upravo suprotno: da u situaciji s knjigama ništa nije određeno, a da kod Popni se gore imamo jednoznačno definisano mesto završetka kretanja.
Ali razlika je u prirodi tih reči (
gore i
plav). Deiktičke reči same po sebi nemaju značenje, već imaju samo uži ili širi okvir upotrebe, a jedinstvenu interpetaciju dobijaju u konkretnoj govornoj situaciji. To sa punoznačnim rečima nije slučaj. Drugim rečima, iako
gore potencijalno označava sve tačke iznad tačke govorenja (ili slušanja), u konkretnoj govornoj situaciji
gore označava samo jednu tačku; s druge strane,
plav i potencijalno i u konkretnoj govornoj situaciji označava sve što je plavo. Kako ja mogu da znam
koju plavu knjigu da ti dodam, ako ih je preda mnom pet? A obično mi je jasno
gde gore treba da se popnem, iako bi, sa formalne tačke gledišta
gore moglo biti i na stolicu i na policu i na sprat itd.
Tako da mislim da se Joe tu malo zbunio, ili je neko od vas pomešao perspektive. Iz perspektive govornika, tačno je određeno šta je
gore, a trebalo bi da bude određeno i šta je
plava knjiga; s druge strane,
gore je tačno određeno i iz perspektive slušaoca (obično, iako u svakoj govornoj situaciji ima nebrojeno tačaka koje su "gore"), dok
plava knjiga nikako nije određeno ako plavih knjiga ima više od jedne.