Bruni, „oštrica“ u vezi s Klajnovim pismom tebi, na koju je lahko posjeći se, jeste ta što on u njemu, sasvim očigledno, govori samo o — ćiriličkom tekstu!

Tako, sve to što on piše važi za
ćirilički tekst, pa kao što kaže i P — prvenstveno prilagođavamo strane riječi i imena, osim ako baš ne znamo kako se transkribuju, ili ako su kakve rečenice, skraćenice, spojevi brojeva i slova, itd., itd., itd. O latiničkom tekstu Klajn tu ne piše ništa (valjda jer unaprijed zna ili pretpostavlja kako je vaša enciklopedija ćirilička), ali piše P — u latinici može prilagođeno, a može i izvorno, onako kako se autor sâm opredijeli.
Tačno, niko nije dužan da zna strane jezike, ali s druge strane, i sâm Klajn u tom pismu ovako veli: „Наиме, уколико читалац не зна како се изговара страно име, лако ће то накнадно сазнати, али ако га познаје само у нашој транскрипцији, неће моћи ништа с њим да уради у смислу даљег истраживања.“