Čekajte, moramo da razjasnimo neke stvari. Pod broj jedan, nekoliko puta prozivate "gospodu inženjere", što nije u redu; o inženjerskoj logici se govori u smislu rigidnosti pristupa problemima društvenih nauka (nesposobnosti decentracije iz nekog već prihvaćenog okvira rezonovanja i sagledavanja neke stvarnosti iz druge i/ili šire perspektive itd.): ali u ovom slučaju rigidnost ispoljava upravo suprotna strana. Ljudi su istakli da su inženjeri, dakle visokoobrazovani, jer ste ih nazvali nepismenima (zato što nisu izučili Pravopis od A do Ž — a idite ispitajte koliko studenata Filološkog fakulteta poseduje Pravopis, ma koliko je uopšte videlo Pravopis, a kamoli koliko njih eksplicitno poznaje pravila; ma ispitajte koliko profesora Filološkog fakulteta kod kuće ima i koristi Pravopis, ja znam da na određenim katedrama ni profesori ne poznaju i ne poštuju pravila transkripcije sa jezika kojim se bave), što nije u redu. To je prva stvar.
Pod broj dva, uporno nazivate naukom i lingvistikom u manjoj ili većoj meri ad hoc zadata pravila, u ovom slučaju transkripcije, iako lingvistici nikada nije bilo u opisu zanimanja sastavljanje pravopisa niti se nauke uopšte bave propisivanjem stvarnosti. (Ako hoćemo da budemo korektni, sastavljači pravopisa se zovu sastavljači pravopisa, pravopisci, učesnici u sastavljanju pravopisa itd., koji mogu biti i lingvisti, ali ne nužno, i u svakom slučaju pri radu na pravopisu ne nastupaju u tom svojstvu.) U tom smislu sam već pitao otkuda takav pobožan i fanatičan pristup nekim zaključcima do kojih ne znamo ni kako se došlo: kakva je to nauka koja krije metode kojima se koristi? Ovo sve, naravno, ne da bih rekao kako treba ili je bolje Rajkonen nego Rejkenen, ali je potrebno razjasniti neke postojane zablude.