Pod srastanjem klitika verovatno misliš na prenošenja na proklitiku. Klitike su inače uvek srasle s ortotoničnom rečju.
Mislio sam baš na to srastanje, tj. na samo postojanje klitika u tolikom broju. I nije to samo odlika novoštokavskog, nego svih naših govora; možda je samo u novoštokavskom za nijansu složenije.
Nije mi bila namera da ponudim bogzna kako obrazloženu tezu, više je to bila opservacija ili, ako hoćeš, spekulacija. Kako neki jezik zvuči nekom drugom, zašto mu tako zvuči i šta mu je u njemu teško da usvoji je beskrajno široka tema, sa elementima lingvistike, akustike, psihologije i statistike). Ali evo, imao sam otprilike ovo na umu. Uzmimo jednu dosta običnu rečenicu (unapred se izvinjavam na greškama, ovo nije lako za analizu):
Da se ne govori u novinama o nečemu, ne bi se za njega ni znalo.Mi ćemo to normalno izgovoriti, recimo u srbijanskom govoru:
Dasenegо̀vorī unȍvinama onȅčemu, nèbise zanjȅga niznȁlo. …odnosno, s punim prenošenjem na proklitiku ("po Bosanski"

):
Dasenegо̀vorī ùnovinama ònečemu, nèbise zànjega nìznalo.E sad, ja imam osećaj da u kajkavskom (tj. zagrebačkom), te klitike ne srastaju potpuno, nego zadržavaju nekakav sekundarni akcenat (označiću ga sa IPA [ˌ]), i nekako zadržavaju odvojenost od naglašene reči. Plus, nema kratkouzlaznog akcenta (a i kratkosilazni koji koristim dole nije pravi, više je dinamički akcenat). Otprilike:
ˌDaˌseˌneˌgȍvori ˌu nȍvinama onȅčemu, ˌnȅˌbiˌse zanjȅga niznȁlo.Nagađam (debelo) da je to strancu koji nema tonski akcenat u svom maternjem govoru, a pogotovu mu je kratkouzlazni težak za usvajanje, nešto slično tome bio prirodniji i lakši način da se pročita ta rečenica.