Сви знамо да у jезик понекад улазе нови гласови, али ово се нормално дешава спонтано и траjе много времена. Питам jе ли могуће свесно уводити нове гласове: из помодарства (тj. гласови из популарних страних jезика присутни у jедном или другом неологизму - нпр. енглески æ, ɜ:, ə) или, пошто jе укинута транскрипциjа и пише се само изворно, настаjе тежња "копирати" изворни изговор са свим "туђим гласовима".
Fonologizacija se zapravo obično dešava u jednoj ili nekoliko generacija, ali put glasovnih promena koje prethode fonologizaciji može zaista biti dug.
Međutim, izgovor stranih glasova u stranim imenima (kod nas takva kultura ne postoji, ali postoji u nekim drugim zemljama) teško može dovesti do fonologizacije tih glasova u pravom smislu van tog vrlo ograničenog konteksta. Do toga bi moglo doći tek ako bi upotreba novog glasa izašla iz okvira vlastitih imena. Francuski je tako, preko engleske morfeme
-ing, dobio fonemu /ŋ/.
A fonema /ə/ već unekoliko postoji u šatrovačkom:
grad se kaže
dəgra.

Slično se i
SKC (Studentski kulturni centar) zove
skəc. U standardnom jeziku taj glas imamo u
Məbabane ili
erkondišən, ali je njegov status kao foneme u takvim rečima upitan. No sa skəcom i možda nekim sličnim oblicima, koji su na samoj granici standarda, već bi imalo smisla govoriti i o nekoj protofonemi /ə/.
Nekakva slična protofonema bi moglo biti i /dz/, koje se čuje u tzatziki salati, a verovatno i u nekim italijanskim imenima.