1. Nije to nikakav problem, ali u samom narodnom srpskom jeziku udvojeni/dugi suglasnici (u izgovoru) nikad nisu postojali, pa ih samim tim ni Vuk Karadžić nije predvideo u pravopisu, što se onda zadržalo i do današnjih dana. Suglasnici se mogu pojaviti udvojeni samo na spoju prefiksa i osnove (najjači, posttraumatski i sl.).
2. Kod Bošnjaka je to skopčano s verskim razlozima i tradicionalnim odnosom prema arapskom (možda se može povući paralela s time što, recimo, hrišćani koriste veliko slovo za zamenice "On, Njega/Ga, Njemu/Mu, Njim", iako to u formalnom smislu nije ispravno).
3. Koliko znam, može samo u tekstovima koji se izričito bave verskom problematikom islama.