I ja mislim da je najvažnije to što na ovogodišnjem testu preovladavaju pitanja za inteligentne ljude koja zahtevaju analizu i primenjivanje znanja i skoro nema suvih teoretskih pitanja namenjenih na reprodukovanje znanja. Pozitivna stvar je (bar u nekoj meri) i da je ministarstvo obrazovanja rešilo da eliminiše problem o kojem diskutujemo na temi, ali možda ne na najzgodniji način: prosto nije izabralo pitanja u kojem se svojeručno piše neki verbalni odgovor osim jednog u kojem je potrebno pisati vlastita imena Ana i Ivan. Rekao bih da je sasvim zasluženo nepriznavanje pisanja tih imena malim slovom jer je to mnogo gruba greška, ali ponovio bih da je taj problem priznavati li valstita imena malim slovom ili ne ne samo zato što se tiče samo jednog pitanja: grube greške ukazuju na verovatni niski nivo znanja kod svih oblasti jer je taj učenik lenj i/ili neinteligentan, i praktično je svejedno hoćemo li oduzeti poneki bod za teško kršenje pravopisnih pravila ili ne pošto taj učenik nema šanse na dobru ocenu kod dobro strukturiranog (tj. dovoljno kompleksnog i balansiranog) testa. Umesto traženja nepismenosti (normalno identificiranog sa neznanjem pravopisa) u svakoj prilici, čak i tamo gde bi trebalo da proveravamo znanja iz drugih oblasti, preporučio bih da se uvede zadatak za sastavljanje teksta: ne samo pošto se vladanje kakvim god jezikom identificira s umenjem tvoriti adekvatne tekstove u raznim komunikacijskim situacijama nego i zato što takav zadatak dozvoljava najkompleksniju moguću proveru jezičkih znanja i komunikacijskih sposobnosti. Nedostatak je da takvi zadaci zahtevaju relativno dugo vreme za pisanje i za proveru (pošto se čitaju dugi tekstovi i uzimaju se u obzir mnogi kriterijumi: adekvatnost postavljenoj temi, koherentnost, logička struktura, vadanje normama standardnog jezika itd.), ali mislim da svaki mora biti u stanju napisati jasan, smislen, dobro strukturiran, pravilan i pregledan tekst da bih ga nazvao pismenim, nije dovoljno samo znanje pravopisa i gramatike. Zadaci ovog tipa nisu mnogo zgodni za takve kratke ispitne formate, ali čini mi se da se njihovo prisustvo potpuno isplati. Dobra bi bila i pitanja u kojem se očekuje kratak slobodan odgovor: u obliku separatne reči, sintagme, rečenice ili par rečenica - to je zgodno za proveru znanja nekih bitnih informacija, primenjivanje teoretskih znanja ili analizu. Ako takva pitanja nisu na temi pravopisa ili gramatike, ne bi trebalo kažnjavati pravopisne i/ili gramatičke greške osim izuzetno grubih ili tih koje narušavaju komunikaciju.
Pravila za ocenjivanje moraju biti razumna i dosledna i ne menjati ih često i bez dobrog razloga.