Rade, u tvoje, ali ni u moje vreme, profesori i nastavnici nisu morali da se boje za sopstveni život, i to ne od roditelja, nego od samihučenika. Ja ne znam kakva je situacija tamo kod vas, ali ovde nije redak slučaj da učenik isprebija nastavnika, a da drugi to snbimaju i posle okače na Jutjub. A sve da i nema toga, drugačija su vremena, drugačiji su sistemi učenja. Mi smo daleko više bubačili, dok ova danas deca više uče kroz praksu. Negde sam već pominjala (možda baš u ovoj temi), mi smo imali informatiku a da nismo kompjuter videli, a ova deca danas uče npr. umetnost tako što odu lepo u muzej, a književnost tako što odu u pozorište sa školom. Neznalica je uvek bilo, a bogami i protekcije. Ja se sećam kako su još moji baba i deda pričali kako je na selu lako završiti školu, odneseš nastavniku prase, i dobiješ peticu. Tako da mislim da ta poređenja nekad i sad… Pfffff… Nije to tako jednostavno kao što se misli…