Нисам отварао РСЈ, али је у РМС дато и етимолошки старије значење ’отворити/отварати тестамент’ (от-печатити), кад је свакако прелазан. У Витасовом Корпусу и на Гуглу има више примера попут овог:
Milosavljević je kazao da se radi o incidentu koji ga je zabrinuo i <rezignirao>
који омогућавају и тумачење преко (прелазног) глагола.
Ako ti i dalje insistiraš da pridev
asistiran mora biti izveden od glagola
asistirati i može biti jedino ako je ovaj prelazan (što nije tačno: meni je pridev
asistiran, kao što sam već rekao, sasvim prihvatljiv, a glagol
asistirati mi je neprelazan —
asistirati nekome u/pri nečemu), i u tom smislu insinuiraš kako je pridev
rezigniran "pomiren sa sudbinom" izveden na osnovu značenja "otvoriti testament" (!), ja stvarno nemam više strpljenja za nastavak. Samo nema smisla da svoje ad hoc pravilo (pardon, "osnovno tvorbeno osećanje") nazivaš jezičkom činjenicom…
Да је тенденциозно, то је моја хипотеза, а да је некритичко, не треба бити вешт у закључивању. „Имам варијанту А, коју сви разумеју, користи се годинама, јасна је и прозирна; имам варијанту Б, коју вероватно мањи број људи може да разуме, нема потребе да је искористим кад већ имам спремну варијанту А. Бирам Б.“ У најмању руку нелогично и не оставља много слободе за процену.
Ovde će tendenciozno biti najpre tvoje zaključivanje. Ja ne razumem zašto se tebi čini u redu da ljudima o kojima ne znaš zapravo ništa (čuo si od njih pet reči) kačiš etikete "pseudoučenosti" (kojom, je li, prikrivaju svoju glupost), tendencioznosti (iz želje, je li, da sakriju svoje komplekse) itd.
"Imam varijantu A (assisted reproduction), koju koriste svi moji izvori, i imam varijantu B (artificial reproduction), koju gotovo i da ne srećem u svojim izvorima. Biram A, jer mi je A (vremenom postalo) daleko prirodnije." Ovako nešto ti, na primer, nije palo na pamet?