Ali Zorane, ako neke reči nestaju, to ne znači da se druge reči ne uvode. To je normalan proceskod svih jezika, ne samo kod srpskog. Engleski je najnapredniji u tome, i važi za svakako jedan od vlasnika najbogatijieg vokabulara na svetu, baš zbog tog demokratskog prisupa primanju stranih reči u jezik i odlučnom odbijanjuu purističkih tendencija. Štaviše, svoju jednostavnost gramatičkihpravila nadomeštava bogatsvtom vokabulara. Ni u jednom jeziku nije tako lako napraviti nove reči kao u engleskom. I uvek zvuče prirodno. Meni lično se taj sistem mnogo više dopada od ovog koji imamo mi i koji imaju drugi jezici, a to je da nešto treba da koristi u jeziku najmanje sto-dvesta godina da bi ušlo u rečnik. Totalna glupost koja po mom mišljenju samo koči razvoj jezika. A pogotovu što je krug ljudi koji su odgovorni za postavljanje pravila prilično uzak, i sudeći po poslednjem P10 koji je izdat nakon godina i godina iščekivanja ko ozebli sunca, nije ih mnogo briga kako taj posao rade nego ga otaljavaju na najgori mogući način. Stoga, što više razmišljam, to mi se više dopada sistem engleskog nego srpskog.