Pa vidi, to ti je pitanje šarenoliko, jer vidim da neki još uvek pominju Jagelonoviće i Osmanoviće i Kastriotoviće umesto Jagelonce i Osmanske dinastije ili Kastriote, i inače sve božje strane dinastije imaju zakaćen -ić. Sve zavisi od istoričara do istoričara. Ja ponešto znam jer sam pročitala pokoju istorijsku knjigu, ali opet, nisam najmerodavnija, jer nisam istoričar, i nisam ni približno pročitala knjiga koliko jedan prosečan student istorije, a kamoli neki iskusni istoričar. Moje lično mišljenje je da svi treba da budu transkribovani, osim ako se ne radi o nekom mrtvom jeziku, kao npr. vizantijski grčki (gde je naša tradicija prevođenja nesumnjivo čvrsto ukorenjena, jer je naša istorija usko vezana za vizantijsku te su naši istoričari takođe dosta proučavali viz. istoriju), ili neki varvarski vladari tipa Vizigoti, Alani, Sarmati i sl. gde nemamo čak ni pojma kako su ti jezici zvučali, a kamoli kako bi se transkribovali. Da budem iskrena, mnogo sam se iznenadila kad sam čula za ovo, jer sam zaista mislila da je novija istorijska literatura odavno ostavila za sobom prevođenje imena. Prosto ne mogu nikako da zamislim Grka kog bih zvala Đorđe…