Eto, mi u firmi možemo da zamislimo i obraćamo se poslovnim partnerima i saradnicima sa Dear (ime). Ja sam, ruku na srce, najkruća u tim stvarima od svih mojih kolega. I meni se uglavnom obraćaju imenom i ako je španski u pitanju, ne persiraju mi. Gđa (prezime) i Vi dolazi samo iz Latinske Amerike, i to samo ponekad. Konkretno, sarađujemo s jednom firmom iz Nemačke, i ja sam nekako sa svim radnicima te firme na "ti", tj. na Dear "ime", samo sa vlasnikom sam bila na Dear Mr. (prezime). Kad sam shvatila da radnici te firme mog šefa takođe zovu po imenu, pokušala sam da promenim, i u jednom mejlu vlasniku firme sam se obratila imenom, ali već u sledećem, prirodno mi je iz tastature izašlo Dear Mr…. da bi mi on uz odgovor prijateljski napomenuo da se već stvarno toliko poznajemo (preko mejla, mislim da sam ga samo jednom u životu videla kad je bio u vrlo kratkoj poseti) da bi bilo krajnje vreme da počnem da mu se obraćam imenom. Štaviše, skapirala sam da me zbog takvog stava da sve zovem g. prezime i vi, mnogi smatraju poprilično krutom.
Mislim da sve zavisi od samog odnosa. Npr. ako je u pitanju poslovni partner s kim se blisko i dugo sarađuje, stvarno nema potrebe folirati se, osim toga, prijateljska atmosfera olakšava same poslovne odnose (iz mog iskustva). Ali, npr. ako je neko ko je klijent firme, ko nešto kupuje od tebe i ne radi se o nekom stalnom i intenzivnom odnosu, onda je ok biti formalniji. Naravno, ako se poslovni odnos intenzivira i produbi, uvek dođe momenat kad se prelazi sa g. prezime i vi na ime i ti.
Inače, ovde u Španiji retko gde i retko kome se persira, vlada običaj da ljudi jedni druge zovu imenom, pa čak i kad se radi o starijim osobama. Skoro baš bejah u čekaonici kod doktora, i izađe jedna mlada medicinska sestra i bog znba kako se ispozdravlja sa jednim dosta starijim čovekom, veoma ljubazno, ali mu se obraćala sa ti imenom i pridevima tipa "guapo", "carinjo" itd. Ti pridevi se zaista mnogo koriste ovde i izražavaju ljubaznost i nežnost, upućuju ih žene ženama, žene muškarcima bez ikakve neke pozadine (one nabacivačke).
A taj prisniji odnos mislim da dolazi iz Amerike. Svi Ameri s kojima sam imala kontakt vrlo brzo prelaze na ime i prisniji odnos. Da napomenem, prisniji ne znači i nevaspitaniji (kao onaj što je Joe pomenuo za svoje učenike). A kad smo već kod toga što je Joe rekao, imejl mislim da je ipak drugačija forma komunikacije od klasičnog poslovnog pisma u kom je sasvim normalno da ljudi pišu "s neba pa u rebra", ako se radi o toku neke komunikacije (naravno, ne ako prvi put pišem nekom a taj neko nema pojma ko sam ni šta hoću).
Da sumiram: svi kojima pišem mejlove a ima ih iz raznih latinoameričkih zemalja, Evrope, Azije itd. govorim im Dr. prezime samo ako se radi o nekom doktoru s kojim imam vrlo sporadičan kontakt, a sa svim njegovim zaposlenima i saradnicima sam na Dear ime i Best regards, ili Kind regards, ili ako je španski u pitanju, Apreciada ime i Saludos cordiales (što bi odgovaralo našem Srdačan pozdrav). Atentamente (S poštovanjem) pišem samo onima koje apsolutno ne poznajem a na engleskom mi na pamet ne pada da napišem Yours faithfully jer se to danas smatra izuzetno zastarelim i krutim i automatski bi mi to prilepilo etiketu "čudaka".