Tako: Сумњам да је Освалд убио Кенедија може да значи: Претпостављам, мислим да је Освалд убио Кенедија (као сопстева тврдња) али и: Претпостављам, мислим да Освалд није убио Кенедија )као реакција на туђу тврдњу).
Непрецизна је и нејасна и одречна варијанта Сумњам да Освалд није убио Кенедија, односно Уверен сам да га је Освалд убио, али и: Уверен сам да га Освалд није убио.
Problem je u konstrukciji "sumnjati da" jer je ta konstrukcija pre svega skraćenje konstrukcije "sumnjati u to da".
Znači u rečenici: "Sumnjam da je Li ubio Džona", ono što se kaže (mada se možda to i ne misli, ali svakako se
kaže) je: "Sumnjam u
to (u tvrdnju) da je Li ubio Džona."
Ova rečenica znači:
- da se tvrdi ili pretpostavlja da je Li ubio Džona
- da govornik misli, sluti da
to možda nije istina,
a ne znači:
- da nije poznato ko je ubio Džona, ili da se tvrdi ili pretpostavlja da ga je neko drugi ubio
- da govornik misli, sluti da to je Li taj koji je ubio Džona, odnosno da predlaže mogućnost da je Li ubica
*To je zato što se u konstrukciji "sumnjati u (nešto)" ništa ne afirmiše, ne predlaže kao pozitivna mogućnost, nego se samo nešto dovodi u pitanje, što počiva na tome da je sumnja osećaj neizvesnosti, nesigurnosti. Polazi se od nečega što je istinito ili se uzima kao istinito, dakle od znanja i ono se relativizuje; a ne polazi se od neznanja, od nesigurnosti pa se uvodi element sigurnosti (sužavanja mogućnosti), verovanja u nešto.
*Ovde je potrebna konstrukcija sa "sumnjati na":
"Sumnjam na Lija, kao Džonovog ubicu"
Dakle kod "sumnjati na" je suprotno u odnosu na "sumnjati u": smer je nesigurnost > sigurnost. Sumnjati se može pre svega na osobu, ali se može konstrukcija koristiti i sa stvarima ako su one agenti nečega (npr: "Sumnja se na Cedevitu, kao uzročnika žgaravice")
Kod gornjeg primera sa "sumnjati u", radilo se o sumnjanju u tvrdnju. Ako se sumnja u osobu, onda konstrukcija "sumnjati u nekoga" uvek ima pomalo specifično značenje:
"Sumnjam u Lija, u vezi s ubistvom Džona" - saopstava sumnju u Lijeve namere, u Lijevu iskrenost i poštenje, a ne govori o tome da li je Li mogući ubica, jer on može biti i svedok ili nešto treće.
Kod konstrukcije "sumnjam u (nekoga)" važi sledeće:
- pretpostavlja se određen standard ponašanja ili se pretpostavlja poštenje, benevolentnost
- govornik misli, sluti da Li ne udovoljava tim merilima (u vezi s ovim slučajem)
smer je isto kao kod prvog: sigurnost (sam standard je izvestan, a i poštenje se pretpostavlja) > nesigurnost
Zaključak:
Doslo je do konflacije ove tri konstrukcije, u sadašnjoj situaciji gde se izostavljaju predlozi (nego ide glagol + da što je valjda neki trend) pa se ne vidi tačno na šta se misli i nastaje nejasnoća oko toga da li se smisao kreće na relaciji sigurnost > nesigurnost ili nesigurnost > sigurnost, ali u standardnom jezuku zapravo i ne postoji nejasnoća.