Pa vidi, ništa tu nije kontradiktorno. Francuski izgovor se, skoro uvek, jednoznačno može zaključiti iz grafije. Mi što (manje-više, ehm) znamo francuski vodimo se originalnim izgovorom da bismo zaključili transkripciju. Pravo da ti kažem, nisam nikad ni iščitao taj deo P. detaljno, pošto je transkripcija trivijalna čim znaš izgovor.
E sad, ako ne znaš izgovor: čitajući poglavlje o transkripciji u P, zapravo znaš 80% pravila francuskog izgovora. (Transkripcija "ignoriše" opozicije kao što su /a~/-/an/, /E/-/e/-/ø/, /O/-/o/ itd, pošto srpski nema sve te foneme). Verovatno je onda dugoročno svrsishodnije da naučiš pravila francuskog izgovora, a odatle će ti se transkripcija kas’ti sama. Nisu ona tako složena, osim kada treba provaliti šta je sve nemo na kraju reči, i kod kvaliteta slova "e" i "o" (al’ to su već suFtilni detalji ;-) ).