Da, razumem, i u principu se i slažem. Samo velim kako smatram da postoji neka razumna logika i iza takvih pitanja, i kako zaista to treba da bude i jedan od važnijih ciljeva nastave jezika i književnosti.
Mada ovo pitanje s Japancima možda i jeste malčice nespretno ili čak i pretenciozno (šta ako učenik, sasvim opravdano, vidi neki drugi smisao koji postoji u tekstu, ali koji nije među ponuđenim odgovorima?), ali nije i sasvim nerazumno. Ja mislim da bi trebalo da ima i više takvih "praktičnih" pitanja, gde znanje treba na konkretnom problemu
primeniti, nego onih "teorijskih" pitanja, gde ga samo treba
pokazati i ništa više.
Čak mislim kako je i, u principu, ovakvo pitanje razumnije od nekih "klasičnih" pitanja tipa "Napiši kako glasi treće lice množine imperfekta glagola…", pa ti namerno daju neki glagol koji se u svakodnevnom govoru menja drugačije nego što to piše u preskriptivnim gramatikama.

Takva pitanja su krajnje bezobrazna i nepoštena.
Ali naravno, jedan dobro osmišljen test imaće i izvestan udio "teorijskih" pitanja i izvestan udio "praktičnih" zadataka; neće sav biti sastavljen samo od imperfekata ili samo od Japanaca.

A za te praktične zadatke, svakako da je potrebno upregnuti i samu golu logiku, i ono opšte znanje, koje bi trebalo da se stiče "udruženo" na svim školskim predmetima.
Tako bi, u teoriji, škola i trebalo da izgleda — svi predmeti da se međusobno "podupiru", a ne za svaki da postoji odvojena "fioka" u mozgu, pa da nam nikad ne padne na pamet kako je ono što se uči na matematici i te kako moguće primeniti i na časovima gramatike, da je ono što se uči na hemiji svakako moguće primeniti i na časovima biologije, da je ono što se uči na časovima istorije umetnosti moguće povezati sa časovima istorije književnosti itd. Ali znam, znam, odveć to ja idealistički posmatram. [roll] Ne dô bog da im ja sastavljam testove, jelda?
![devil [devil]](https://mcalc.net/Smileys/default/diablo.gif)