Ih, to se možda u Srbiji dece često sreću s engleskim, ovde ama nikako, jer taj način na koji se tamo sreću, ovde ne postoji — ovde su svi filmovi i serije sinhronizovani. Naravno da veliku odgovornost nose predavači i posedovanje znanja iz nekog predmeta ne znači obavezno i da je ta osoba dobar predavač (to su dve, ali potpuno odvojene stvari), ali deo odgovornosti za neznanje leži svakako i na onome koji uči. Ako nastavnik na pravilan način izloži temu, utvrdi da je materija jasna, primeni različite tipove vežbi onog što je tema časa, i na kraju učenik ipak ne zna, onda krivica nije na njemu, nego na učeniku, jer nastavnik je sve uradio da bi ga naučio, jedino što ne može a to je da mu otvori glavu i da sipa znanje u nju. Za to mora sam učenik malo da se potrudi.
Nastavnik počinje svoj rad pre časa, pripremom istog — treba da osmisli čas, da nađe materijale, da se potrudi da izlaganje materije bude zanimljivo (jer samo ako je nešto zanimljivo, onda to i zapamtimo), da što je više moguće uključi učenike u čas, da s potrudi da npr. gramatička pravila sami zaključe (dakle, klasičan fazon, ja pričam vi slušate je odavno out), i da naravno i ostatak časa bude uglavnom učenička priča, a ne njegova. Za tako nešto ti je pre svega potrebna savest i ljubav prema poslu, koju, nažalost, nemaju svi nastavnici iz raznoraznih razloga ali ja ipak ne bih sve nastavnike trpala u isti koš. Ja ovde govorim prvenstveno o nastavi jezika (verujem da se i nastava maternjeg može slično organizovati kao nastava stranog jezika, uz male korekcije), za ostale predmete ne znam, nisam sigurna, ali sam sigurna da se svakako može smanjiti i to značajno klasičan deo ja pričam ti slušaš i zameniti ja pitam ti zaključuješ i odgovaraš, a zatim i diskutuješ kako sa mnom, tako i sa svojim drugarima iz razreda. Mislim, ništa ne košta u toku predavanja ponekad pitati, "a šta vi mislite", podstaći đake da dovrše vašu rečenicu, a ako je pogrešno, prvo uvek videti da li neko drugi zna, pa onda davati tačan odgovor i sl.
I to sve Đole, pod uslovom da imaš normalnu decu, a ne delinkvente koji ako ih pogledaš mrko uzmu štanglu pa te prebiju, a dok te biju, snimaju mobilnim telefonom pa onda okače snimak na jutub. Nije današnjim nastavnicima lako da rade, zaista nije, jer zapravo, danas nastavnik upravo NIJE nikakav autoritet za đake u regularnoj školi. Hoću da kažem, iako jesi dosta u pravu, ipak stvar nije toliko jednostavna i treba uzeti u obzir i mnoge druge stvari.
(PS: A pored učenika, tu su i roditelji, koji takođe mogu biti vrlo nezgodni i nerazumni.)