А ствар је у томе да би онда хиљаду пута мање интересовања било за српски изговор страних имена, јер се то управо ређе користи него испис. Ако сад има оволико проблема с одлучивањем шта је укорењено, шта системско, како ли би тек било кад такорећи не би било писаног корпуса за истраживање!
Ne bi bilo pisanog korpusa, ali zar misliš da bi i dalje bio mjerodavan? Čini mi se da bi izvorno pisanje uticalo na ispravljanje mnogih ranije ukorijenjenih oblika, zato što bismo se sa njima rjeđe susretali. Više ne bi bilo potrebe za ponekim sitnim odstupanjem od izgovora radi manjeg izobličavanja grafije, a primjetna bi bila i težnja da se više transkribuje po pismu, pogotovu kod jezika koji nisu najbolje obrađeni. Na osnovu toga se mogu sastaviti ortoepski priručnici za one kojima je dosljedan izgovor prijeko potreban.
И још: ти криво верујеш да је говорени стандардни језик само на телевизији. Шта је са свеколиким школством, јавним манифестацијама, конференцијама за штампу, политичким говорима…?!
Ako neko zaista želi da poznaje uobičajen izgovor, postojali bi izgovorni rječnici kao oni za engleski. Televiziju sam dao kao primjer, a slažem se i s tim ostalim.
Сад с налетом турских сапуњара чуди ме да није у правопису. Проблематично је турско ı, и без тачке, које се изговара као /ɯ/. А турско ğ не чита се, некад је било /ɣ/ па /ɰ/.
Ni sapunjare
nismo preskočili.
Зар неће, по Прћићу, бити Јуровижон?
(Узгред, шта Прћић каже за ненаглашено /ə/ које у графији има два вокала, као што је овде <au>?)
Jurovižon jeste dobro transkribovano, ali će vjerovatno ostati
Evrovizija.

Misliš na prezime
McConaughey, koje Prćićev rječnik daje sa sistemskom transkripcijom
Makonahi?