Italijani kažu da mi "slavi" imamo smisla za jezike… to je verovatno delimično tacno, ostalo je red, rad i disciplina… kao i filmovi na originalnom jeziku, što je i Bruni rekla i, pretpostavljam svest o tome da je nas maternji jezik, naravno, lep (u Napulju bi rekli: "ogni scarrafone è bello a mamma soja"*), ali da nam je od njega slaba vajda. U poređenju sa italijanskim, naš sistem učenja je neuporedivo bolji, mi iz škole izlazimo sa dovoljno dobrim engleskim da možemo da, bez većih problema, komuniciramo na engleskom i da ga samo dalje usavršavamo. Italijani izlaze iz škole sa ubeđenjem da su "strani jezici teški". Za neverovati, ali njima je i latinski težak.
Ja, lično, najvise volim italijanski, ali volim i engleski. I mislim da je engleski je savršen kao lingua franka - gramatika je jednostavna, nema akcenata i posebnih znakova (francuski je užasan u tom pogledu), razumljiv i kada je izgovor loš (što opet ne važi za francuski, u kome jedan pogresan poluzvuk, bitno menja znacenje).
Zivela sam u Singapuru neko vreme. Tamo se tri najveće etničke grupe Kinezi, Malezijci i Indijci - tri veoma različita jezika, sa tri različita pisma, ali oficijelni jezik je engleski (tzv. singlish), što savršeno funkcioniše. Klinci u školama uče svako svoj maternji (s tim što Kinezi uče mandarinski, a ne dijalekt, koji govore kod kuće), a svi uče engleski. Nepotrebno je isticati koliko je to dobro za strance, koji tu žive (naručiti taksi, dopuniti telefonsku karticu, pozvati hitnu pomoc, popuniti formulare u imigraciji i sl., sve se završava bez ikakvih problema).
(sad samo da mi, kad udarim "pošalji" da posebne znakove… )
![[cesh] [cesh]](https://mcalc.net/Smileys/default/confused0083.gif)
…hmmm, u posebnim znakovima ima svega & svačega, osim onog što mi treba…
![bonk [bonk]](https://mcalc.net/Smileys/default/dash2.gif)
…
*svaka bubašvaba je svojoj majci lepa