Pozdrav svima!
Ja sam novi član ovog foruma i odmah moram da se predstavim da sam ja taj Slobodan koji je postavio dva pitanja istaknuta na početku ove teme.

Takođe, želim da vam kažem i da nisam filolog i stručnjak za jezik i pravopis, ali mislim da imam zavidno znanje u odnosu na mnoge kojima je poznavanje jezika i pravopisa obaveza.

U imejlu koji sam dobio sinoć, administrator sajta (ne znam još uvek ime, neka mi ne zameri) obaveštava me da odgovor mogu pronaći ovde, i to me je prilično obradovalo. Međutim, nakon što sam iščitao sve prethodno napisano, razočaran sam jer mogu da konstatujem da je mnogo toga napisano, ali da ja i dalje ne znam da li ubuduće da pišem i koristim Geteborg, Jeteborg ili Jeteborj.
Na sajtu stoji ovako:
"Један број топонима добили смо посредством неког другог језика, по правилу немачког. Те облике би,
кад би замена била непрактична као у случају Kobenhavn : Кебенхавн требало оставити како је уобичајено, али, кад год је то могуће, заменити прилагођавањем према изворном називу."Molim vas, šta na praktičnom primeru treba da znači "kad god je to moguće"? Pa uvek je moguće! I kako da znam kad treba, a kad ne treba ostaviti uobičajene i duboko ukorenjene nazive? Poenta jeste da jedno pravilo isključuje ovo drugo, samo ukoliko postoje jasno ustrojena i naučno zasnovana pravila, a u ovom primeru čini se da postoje.
![da [da]](https://mcalc.net/Smileys/default/yes4.gif)
S tim u vezi, dovodim u pitanje konstataciju da se u nekim slučajevima treba držati "ustaljenog običaja i navika" jer, kako neko napisa ranije, navike i običaji postoje da bi se menjali. To nije mrtvo slovo na papiru, pogotovo ako nije naučno utemeljeno. Jednom se od nečeg ili nekog mora početi.
Podsetiću vas da su sličan problem imali ranijih godina mnogi sportski komentatori koji ime švedskog fudbalskog stručnjaka i selektora nisu znali kako da izgovore - Sven Goran Erikson ili Sven Joran Erikson (mada po pravilima navedenim na sajtu, najispravnije bi bilo Sven-Jeran Erikson jer se čovek originalno zove Sven-Göran Eriksson).
Da ne bih bio pogrešno shvaćen, savršeno razumem da postoje brojni izuzeci od pravila, samo što u ovom slučaju to deluje prilično zbunjujuće. "Možda može ovako, a možda bi trebalo onako, pa vi, kad se suočite sa problemom, pogledajte u magičnu kuglu."
![ne znam [neznam]](https://mcalc.net/Smileys/default/unknw.gif)
Kad smo već kod toga, mislim da ste u tabeli sa pravilima transkripcije sa islandskog napravili grešku kod imena
Páll. Umesto
Paudl, mislim da treba da stoji
Paul jer kasnije piše da
"LL" između vokala ide u "DL", a u primeru
Páll "LL" stoji iza vokala, a ne između. Ukoliko sam pogrešno protumačio, izvinjavam se.

Što se tiče odgovora na pitanje o međusamoglasničkom j, najlepše vam hvala za skretanje pažnje na -io. Međutim, postoji još nedoumica u primerima poput:
Rus Алан Бадоев - Da li je on Badoev ili Badojev?
Litvanac Darius Užkuraitis - Užkuraitis ili Užkurajitis?
Beloruskinja Лейла Исмаилова - Je li ona Ismajilova, Ismajlova ili Ismailova?
Možda ne bi bilo loše da to opšte pravilo
obaveznog međusamoglasničkog j bude suženo na neke konkretne primere jer ovako može da se loše protumači da uvek i svuda između dva vokala ide j prilikom transkripcije sa drugog jezika.
Zbog ovakvih, ali i mnogih drugih neuređenih stvari u našem jeziku i pravopisu, dugo sam "imao politiku" da na sajtu koji uređujem, a koji je latinični, ostavljam originalna imena. Međutim, i tu sam nailazio na probleme kod jezika sa drugačijim pismom (jermenski, gruzijski, azerbejdžanski, ruski, bugarski i dr) jer sam morao da koristim latiničnu englesku transliteraciju. Tražio sam savete kod stručnih ljudi koji su mi, između ostalih, rekli jednu prostu stvar: "A zašto bi koristio tuđu latiničnu transliteraciju kad mi imamo svoju, našu lepu latinicu?"

I onda sam, da bi sajt izgledao uredno i respektabilno, počeo da se služim transkripcijom, i naišao u još veći i mračniji tunel.
![kuku [kuku]](https://mcalc.net/Smileys/default/kuku.gif)