@Bruni:
Izostavio bih ovaj deo: „Dalje, iz razgovora koji su se vodili na Vikipediji na srpskom, na primer, saznajemo da i Srbi u Republici Srpskoj takođe ovo ime izgovaraju sa –o, i ne mali broj njih je, da tako kažemo, podigao obrvu na vašu izjavu da Franjo kažu Hrvati, a da Srbi kažu Franja. Pored toga, veliki deo zapadne Srbije koristi oblik na -o.“ Za transkripciju ne može biti bitno ko se ljudi zbog čega, te mi se čini da ovaj deo samo razvodnjava priču. (Setimo se kako je svojevremeno naš poznanik Peđa galamio da objasni kako je izraz
Srbijanac nedopustiv jer njega to vređa!?)
Ја мислим да Фрања као мушко име није никада било уобичајено (да не кажем да није постојало) у источној традицији.
Nisam siguran da te razumem. Ime
Franja jedino je i moglo postojati samo u istočnoj tradiciji — upravo u zapadnoj je izvesno da glasi
Franjo. Ili možda želiš da kažeš kako to ime uopšte ne postoji (dakle: ni u istočnoj tradiciji, ni drugde)? Povodom toga, sećam se da se jedan komšija moje babe zvao upravo
Franja (i sad se, verujem, zove tako

, nego govorim u prošlom vremenu zato što ga dobrih petnaest godina nisam video niti čuo išta o njemu; ako je bitno godište, cenim da sada ima trideset i nešto preko).
Prosvjetin imenoslov uredno beleži ime
Franja, a zanimljivo je da
Rečnik ličnih imena kod Srba Milice Grković beleži
Franić,
Franko i
Frano, ali nema ni
Franja ni
Franjo! Najverovatnije je ovo prosto omaška.