Pa nema baš pravilo, ali nastavci su -janin, -ac, te ređe -lija i -ak, pa koji već pasuje (a ima i kad ne pasuje nijedan). Evo, ovako po osećaju, za španske gradove bih rekao Madriđanin ali Barselonac, Valensijac, Seviljac, dok mi za Saragosu, Bilbao ili Palmu ne pasuje ništa. Kontam da tu i tamo možemo upotrebiti neki endonim (Karioka, eventualno ?Frankfurter). Mada, sve je to ad hok. Ne umem da formulišem jasno fonotaktičko pravilo kad ide jedan a kad drugi nastavak.
?Singapurčani mi deluje kao da je neko povukao pogrešnu analogiju, jer je to č palo pravo niotkuda (č se čotuje, što bi reko Momo Kapor).