Nema nikakvog vređanja, ja to ne radim. Poenta je u tome, što si zaboravila da svi, koji su završili četiri razreda osnovne škole, IMAJU matematičko obrazovanje i znaju šta su to razlomci. Ako neko NEMA matematičko obrazovanje, to znači da nije završio ni osnovnu školu i o kakvoj se inteligenciji onda može govoriti?
Sam termin ne govori o nivou obrazovanja, narod ga nekako podrazumeva: kad se kaže "matematičko obrazovanje", odmah se pomisli da se radi o potrebi da se razumeju barem diferencne jednačine, možda još nešto složenije. To naprosto nije tako, matematičko obrazovanje je i kad znaš koliko puta tri ide u devet, i kada možeš da odrediš koliko ti platna treba za kaput tako što pomnožiš širinu i visinu i dobiješ kvadratne metre.
Uzmi taj nesretni kvocijent. Svi, ama baš svi, čuli su za taj izraz još u osnovnoj školi, jer su svi, ama baš svi, matematički obrazovani da znaju šta je to razlomak. Naravno, bolje rešenje je neko već predložio: količnik, to je taj srednjestatistički izraz.
Još jednom, nema nikakvog vređanja, to je više vapaj da se ipak ne podilazi najnižem nivou (ne)razumevanja stvari.
Meni to "matematičko obrazovanje" bode oči i zato, što iz konteksta nekako ispada, da čovek koji može da sabere dva i dva spada u neke čudake, u neku specijalnu grupu ljudi koje je bolje ostaviti po strani. Zaboga, pogledajte koliko su nam svojih termina nametnuli doktori: niko ne ide na pregled debelog creva, nego na kolonoskopiju, umesto na operaciju nosa narod ide na rinoplastiku, svi znaju koja je razlika između fizijatra i ftizijatra (ako hoće da nađu svoga doktora, moraju da znaju kako on zove sebe i za šta je doktor). Samo to nesretno "matematičko obrazovanje" svima smeta i samo tu nije važno da li je krug ili polukrug, pravac ili smer.
Mislim da se prečesto, daleko prečesto, na forumu za jezičku normu proglašavaju konstrukcije koje kao da su namenjene ljudima bez mozga (ako takvi ne razumeju, niko ne razume), dok se bilo koje insistiranje na tačnosti i preciznosti proglašava za cepidlačenje, nebitno preterivanje itd. To je barem moj utisak. Dakle, ako norma treba da se prilagodi srednjestatističkom nosiocu srpskog jezika, ja se s tim potpuno slažem, jer se radi o najvećem broju naših ljudi. Ali, ako se toliko često, insistira da sve treba da razume neko, ko je funkcionalno nepismen i da svako mora da se prilagodi njemu, onda sam protiv.
Usput, srednjestatistički građanin Srbije završio je srednju školu. Teško mi je da poverujem, da za 12 godina nastave nije čuo za "kvocijent".